U raljama globalizacije

vinograd

Vino je poslednji otpor globalizmu - reče Miodrag Bjelica, vinar iz Novog Sada! Baš mi se dopala ta rečenica, Bakhova djeco s one strane Dunava, i žao mi je što je sam nisam smislio.

Da, vino je doista jedan od načina da sačuvamo svoj identitet, ali koliko je teško to napraviti, uvjerio sam se na sastancima Kluba sommeliera Hrvatske. To su tematski susreti na koje svatko donese uzorke, vina od zlatan-plavacneke sorte, iz neke regije i sl., što se unaprijed dogovori, pa ih kušamo i raspravljamo o njima. Drago mi je bilo kad sam počeo dobivati pozive za te radionice i uvijek sam nosio vina za koja mislim kako doista zaslužuju razgovor. Vina u kojima se prepoznaje terroir, a to je, po novome, klima, tlo, sorta i čovjek. Baš mi je taj čovjek uvijek bio najzanimljiviji u terroiru pa sam na radionicu o malvazijama donio Benvenuti Anno Domini 2008. Riječ je o obitelji iz Kaldira, sela na brdašcu nasuprot Motovuna koja na odličnim pozicijama uzgaja istarske sorte malvaziju, teran, muškat, i gotovo zaboravljenu ulovinu. Mlade malvazije godinama su im među prve tri-četiri na Vinistri, ali ova je ipak posebna priča. Macerirana je 15 dana, pa nakon vrenja ostavljena dvije godine u velikim drvenim bačvama. I ima sve što zrela malvazija treba imati. Nenapadne mirise bazge, bagrema i trava, i harmoničnost, svojevrstan mir kakvim isijavaju i otac Livio te sinovi Albert i Nikola Benvenuti. No, moderator na toj radionici kluba sommeliera, inače enolog po struci, nije mislio tako. Šokirao me opisom da je vino bilo oksidirano i da mu je, kako je rekao, prošlo vrijeme. Bila je to 2011. Vrijeme tom vinu još nije ni došlo, a od oksidacije imalo je samo vjetra koji je puhao vinogradom Turkovo na 350 metara nadmorske visine i kisikom „šamarao” bobice grožđa. No kritičar je tada bio zaposlenik koncerna koji proizvodi više od 30 posto hrvatskih vina. U svakom je nastupu, ne samo na toj radionici, inzistirao na mladim, svježim i takozvanim pitkim vinima. Kao da druga vina nisu pitka. Valjda je morao tako govoriti jer milijune litara malvazije i graševine koje su čamile u podrumima koncerna treba prodati do sljedeće berbe kad će stići novi milijuni litara.

benvenutiOtac Livio te sinovi Albert i Nikola Benvenuti

To je ta globalizacija koja nam nameće mlada, svježa i takozvana pitka vina. Slična ili gotovo ista iz bilo koje vinarije. Još kad smo pod pritiskom Novoga svijeta, Čilea, Argentine i Australije, o globalizaciji možemo govoriti čak i sa simpatijom. Zašto ne bi pristojna jeftina vina pili ljudi kojima vino nije strast ili posao kao nama? Veliki problem nastaje kad nam ta globalizacija stiže kao „unutrašnji neprijatelj”, stariji će se s podsmijehom sjetiti te fraze iz bivše države, a još veći kad se globalizacijske teze nameću sommelierima, dakle onima koji trebaju učiti potrošače kakva vina piti.

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv tih mladih, svježih i takozvanih pitkih vina. Uživam u njima u određenim prilikama, u većim društvima, uz karte, ljetna roštiljanja, na jedrenjima, tijekom ribolova, nakon lovova... No to nisu vina kojima ćemo mi, male vinske zemlje, osvajati svijet. Moramo ponuditi nešto drugo, nešto što drugi nemaju. Moramo zlatan-plenkovicponuditi naš terroir, dakle naše tlo, našu klimu, naše sorte i našeg čovjeka koji će, kako je to lijepo rekao Miodrag Bjelica, vinom napisati neku priču.

Zlatan Plenković

 

Priča o mladim, svježim i takozvanim pitkim vinima diktat je kemijske industrije. Oni proizvode zaštitna sredstva, enzime, selekcioniraju kvasce. Troše na to milijarde. Ne kuna ili dinara nego eura ili dolara. A zarađuju desetke milijardi. Čak su život vinove loze skratili na 30-35 godina, a i to neće doživjeti bez 10, 12 ili 15 prskanja u sezoni otrovima koji osiromašuju tlo i zagađuju podzemne vode, a samo pokušajte zamisliti što rade našem tijelu. Tako kemijska industrija pomaže svojoj „djeci”, farmaceutima koji naprave lijek, pa izmisle bolest da bi mi taj lijek pili.

A loza može živjeti deset puta dulje nego što to veliki stručnjaci tvrde. Potvrđuje to mariborski čokot slovenske sorte žametovke ili kavčine, koji je posađen još u 17. stoljeću. Stara „trta”, kako slovenci kažu za čokot, i Maribor Zametovka stara trta i njena kcidanas rodi između 35 i 55 kilograma grožđa od kojeg rade vino i napune stotinjak bočica od dva decilitra.

Čokot slovenske sorte žametovke posađen
u 17. stoleću

 

Ima i velikih vinograda stogodišnjaka. U Francuskoj, u dolini Loire, Domaine Henri Marionnet ima vinograd romorantina, stare francuske sorte koja je srodnik chardonnaya. Loze su posađene 1850. U Kaliforniji uspješno rodi i zinfandel iz 1865.

Već sam pisao na ovim stranicama o vinogradu obitelji Tomac koji je stariji od 70 godina, a Zlatan Plenković na Hvaru ima 40-godišnji plavac od kojeg radi svoje najskuplje vino Zlatan plavac Grand Cru. Zamislite koliko su se duboko zavukli korijeni u zemlju i kakvu mineralnost to grožđe daje vinu. Naravno da sva ta vina ne spadaju u mlada, svježa i takozvana pitka, nego u vinčine. Ne samo zahvaljujući sirovini, nego i čovjeku koji od te sirovine zna napraviti dobro vino. A ni to nije lako.

Veliki slovenski vinar Marjan Simčič rekao mi je kako prvo treba naučiti raditi dobar sauvignon ili chardonnay, a potom se posvetiti svojim sortama i posebnim vinima u kojima, kako kaže Miodrag Bjelica, „može da se izrazi, da napravi nešto posebno, da napiše neku priču...” Treba, dakle, završiti školu prije nego što se upiše fakultet ili postati dobar zanatlija prije nego što se posveti umjetnosti.

Problem je što na našim fakultetima nema ljudi koji će stvoriti umjetnike jer predaju enolozi. Oni isti koji govore o mladim, svježim i takozvanim pitkim vinima i naturaju nam globalizaciju.

ivan-dolac-selectionNe piše nam se dobro, draga Bakhova djeco s one strane Dunava. Zato treba čuvati ljude poput Miodraga Bjelice. Čuvati ih tako da se piju njihova vina. Do Bjeličinih vina ne mogu, a iskreno se nadam da zaslužuju uvrštavanje u ovu priču koju pišem uživajući u Ivan Dolcu iz 2003. Taj položaj na južnim padinama Hvara ne traži prskanje, zadruga Svirče ima i ekološki certifikat, a plavac je lijepo podnio 10 godina. I baš mi je drago da sam ga otvorio jer je, čini mi se, sad u naponu snage. Uz tog mudrog starca, vinska braćo s one strane Dunava, u zdravlje i u borbu protiv globalizma.

nazad na vrh

Kupovina na vino.rs

Pitajte somelijera

  • Ukoliko imate pitanja u vezi izbora vina ili ostalih artikala u online prodavnici Vino.rs nudimo vam stručnu pomoć naših somelijera. Pitanja možete postaviti pozivom na telefon 064 111 8279 ili slanjem na mail adresu i naslovite sa PITAJTE SOMELIJERA! Odgovor će te dobiti u roku od jednog radnog dana.

Izbor iz prodavnice

Preporuka

Veoma je važno da dobro pročitate „Uslove kupovine” i imate ih u vidu prilikom ostvarivanja svojih porudžbina. Na ovaj način se od zloupotreba štite prava svih učesnika u procesu kupoprodaje te Vas molimo da prihvatite ove mere predostrožnosti kao obostranu zaštitu u procesu.

vino-rs logo beli
  • VINO.RS doo
  • Jurija Gagarina 57/1a
  • 11070 N. Beograd
  • PIB: 107512643
  • Matični broj: 20818476
  • Žiro-račun: 340-11007337-17
  • Mail [email protected]
  • Telefon: 064 111 8279

O nama