Veseli lament nad ženama

DitaCover

Kažu mi da sam čudan čovjek, draga Bakhova djeco s one strane Dunava. Volim francuske aute i njemačka vina. Na more volim ići u aprilu i maju, pa oktobru i novembru. I nisu to osmi i deveti mjesec, kao što im imena govore, nego deseti i jedanaesti. A samo jun, jul i avgust kako vi, koliko se sjećam, a pomaže mi i znanje engleskog jezika, zovete lipanj, srpanj i kolovoz, volim provesti u Zagrebu iz kojeg sam pobjegao iako sam rođeni Zagrepčanin kao i nekoliko generacija mojih predaka koji se također zovu Ivo Kozarčanin. Pobjegao je i moj sin, zasad jedini potomak koji se zove Ivo Kozarčanin, jer nam je Zagreb posto prevelik. Upola je manji od Beograda, no čini mi se da u srpskom i hrvatskom glavnom gradu danas ima isti broj Zagrepčana. Nekoliko desetaka.

Mi smo otišli u Samobor koji je povelju slobodnog kraljevskog grada dobio 1242. kad i Zagreb.

Ne volim biti u tom Zagrebu, vinska braćo s one strane Dunava, u tom selu kraj Samobora, jer to nije Zagreb u kojem sam proveo pola svog života, tamo negdje do 25. ili 26. godine. I svi moji prijatelji Zagrepčani, koji su to mogli, pobjegli su iz njega. Ali, kad dođu taj jun, jul avgust...

ilica zagreb retro

Popodne je, sredina juna. Nije još kalendarsko ljeto, ali u ovom našem kraju, a i vašem, meteorološki je počelo. Temperaturom svakako. Vozim prema Samoboru s prekrasnog ručka u izvrsnom zagrebačkom restoranu Dubravkin put i na tramvajskoj stanici, negdje između Frankopanske i Črnomerca, to vam je otprilike kao između Kalemegdana i Slavije u Beogradu, vidim malvaziju i graševinu. Nisam poludio. Barem nisam sasvim.

Malvazija ima skupe kožne sandale, s trakicama i golim prstima na kojima su lijepo oblikovani nokti lakirani bezbojnim lakom. Ima plavo zelenu haljinu s cvjetnim uzorkom i velikim prorezima s vanjskih strana bedara, sunčane naočale ne pretamnih stakala i blijedo narančasti slamnati šešir koji je sakrio gustu svijetlu kosu pomalo nedefinirane boje. Što reći? Namirisao sam je. Namirisao sam nježnu jabuku, plavu šljivu i tragove marelice te finu gorkastu aromu badema. Zamislio sam maremonti ugođaj, to je onaj jedinstveni istarski spoj mora i brda, i mladu damu kako šeće rubom šume.

VKA pokraj nje, ne u šumi, nego na stanici, stoji graševina. Punija je, ne znam kako da je drukčije opišem, izraženijih oblina. Ima majicu na bretele, tako u Dalmaciji kažu za one tanke trakice koje vise s ramena i pridržavaju jedre grudi da ne ispadnu iz lagane tkanine. Ima šiltericu s blond kosom svezanom u rep i izvučenom kroz kopču kape, te hlačice za koje kažu da su vruće, ali mislim da je njoj u njima ugodno hladno. Ugodno poput hladne graševine okusa sočne zelene jabuke, a mirisa bazginog cvijeta. Znam, Bakhova djeco s one strane Dunava, da vi to zovete talijanski rizling, no radije biram žensko ime. I bolje pristaje graševini jer je ona sočna, obla, puna, ispunjena do granice pucanja, a ne oštra i reska kao mozelski rizling.

Kraj njih na kovčegu, zelenkasto žutom, sjedi škrlet, ili žuti ovnek, kako su tu moslavačku sortu nazvali po boji grožđa i obliku grozda koji je poput ovnove glave. Sjedi dama koju mogu poistovjetiti s bojom koju su krivo opisali jer riječ škrlet dolazi od skarlatno, dakle crvenoljubičasto. Bobice imaju ljubičaste točkice, u našem kajkavskom kraju rekli bi - pikice. Dama ima sunčeve pjegice pa si muški škrlet mogu predstaviti kao ženski lik Scarlet O'Hare. Ma, da budem iskren, dosad sam pisao ono što sam stvarno vidio, a ovom pričom sa škrletom sam zabrijao. Stvarno bi mi se u tom dijelu Zagreba, između centra u kojem živi politička elita koja je tamo živjela i prije, a danas živi jednako dobro kao i prije, te predgrađa u kojem smo živjeli mi, a oni koji su danas tamo žive jednako loše, dopalo da sam vidio i ženu poput škrleta, s pjegicama na licu, s mirisom svježe vinogradarske breskve, s okusom planinskog potoka kojem je netko u izvor ubacio deset kila očišćene i narezane limete.

semberSanjao sam tu Scarlet vraćajući se u stvarnost i vozeći po Bakhovu snahu. Nju, tu svoju sudbinu, teško mogu usporediti s laganim ljetnim vinom, no lako mi pada usporedba s dobrom frankovkom. S punom, snažnom frankovkom koja se ne pije iz ogromne bordoške čaše, čak je i ona za crni pinot veća. No čaša za tu moju frankovku je obla, šira od rizlinške i niža od malvazijske (znate li da je Riedel napravio čašu za istarsku malvaziju?). Lako ju je nježno primiti, približiti nosu, osjetiti arome crvenog voća, srknuti sok višnje... I gledajući Nju, a pokupio sam je s posla pa je sjedila u autu kraj mene, očekivao sam dolazak kući u Samobor i gutljaj kujundžuše, vlajskog ili vlaškog vina imotske krajine koje ima malo alkohola i izraženije kiseline, a iz prosječnog je podruma ravno vino za gašenje žeđi, dok u rukama ambicioznijeg vinara daje fino slankasto osvježenje čiji svaki gutljaj zove na novi. No, u Samoboru sam naletio na neurednu i bezobraznu ženu u CityExu, privatnoj tvrtki koja pokušava glumiti poštu i koja mi nije isporučila važnu pošiljku jer sam bio na putu, a oni su je četvrti dan vratili pošiljatelju iako su ostavili poruku da imam pet dana za podići je. Bez oprostite, bez napravit ćemo nešto da to sredimo i ispravimo neugodnost koju smo vam priuštili.

Ponašala se ta, da ne kažem ženturača, kao stara bogdanuša, to hvarsko bijelo vino koje je lijepo i svježe kad je mlado, ali tupo, bezidejno i razočaravajuće kad odleži tri-četiri godine previše. Razmišljao sam kako je njezinom mužu i bjesnio. Ne znam zašto, jer on je kažnjen za cijeli život, a ja samo za nekoliko dana dok ne riješim problem. Bijes je polako prerastao u gorčinu koju sam, došavši kući na svoj brijeg, morao isprati rizlingom. Nije ženskog roda, a ponavljam da nisam postao moderan muškarac koji voli dečke, ali rizling je rizling. A Šemberov rizling iz amfore berbe 2011. nije samo rizling. To je RIZLING. To je voće (breskva i dunja), to je blagi petrolej (berba je 2011.), to su topli kruh i hladan maslac, ne onaj kremasti, nego oštri, usporediv s kockom leda.

Ovi Šemberovi rizlinzi koje ja imam već su napunjeni u ekskluzivnu bocu čudnog, poluburgundijskog, a polurizlinškog oblika, no još imaju pretpremijernu, rukom dopisanu etiketu, a već je dva mjeseca u prometu s opremom kakvu i zaslužuje. Ako dođete u priliku probati ga, nemojte je propustiti. I nemojte mi zamjeriti, draga Bakhova djeco s one strane Dunava, što uspoređujem lijepa vina s lijepim ženama. Uživao sam u njima, ženama, prije 15-20 godina, kao što uživam u njima, vinima posljednjih 15-20 godina. Vjerujem da su one, žene, uživale samnom jer sam ih uvijek poštovao kao što danas poštujem vino. I sina, Bakhova unuka, učim da ih poštuje. I žene i vino. Pa uživajte i vi, vinska braćo s one strane Duvnava, u ženama i vinima. U zdravlje.

nazad na vrh

Kupovina na vino.rs

Pitajte somelijera

  • Ukoliko imate pitanja u vezi izbora vina ili ostalih artikala u online prodavnici Vino.rs nudimo vam stručnu pomoć naših somelijera. Pitanja možete postaviti pozivom na telefon 064 111 8279 ili slanjem na mail adresu i naslovite sa PITAJTE SOMELIJERA! Odgovor će te dobiti u roku od jednog radnog dana.

Izbor iz prodavnice

Preporuka

Veoma je važno da dobro pročitate „Uslove kupovine” i imate ih u vidu prilikom ostvarivanja svojih porudžbina. Na ovaj način se od zloupotreba štite prava svih učesnika u procesu kupoprodaje te Vas molimo da prihvatite ove mere predostrožnosti kao obostranu zaštitu u procesu.

vino-rs logo beli
  • VINO.RS doo
  • Jurija Gagarina 57/1a
  • 11070 N. Beograd
  • PIB: 107512643
  • Matični broj: 20818476
  • Žiro-račun: 340-11007337-17
  • Mail [email protected]
  • Telefon: 064 111 8279

O nama