Da su pili vino umesto nektara i ambrozije, bogovi bi se sigurno bolje proveli (naročito siroti Tantal), pogotovo u Grčkoj gde se prepoznaje gotovo 400 sorti, varijeteta, klonova. Razna ukrštanja su zaštitni znak grčkog vina, a najveći izvoznici su Boutari i Kourtakis, ali pošto kvantitet često ubija kvalitet, manji proizvođači češće proizvode čarolije. To Grci veoma dobro znaju. Idealna klima, sa dugim sušnim i toplim periodima, pogoduje dobrim domaćicama. Kod crvenih to su Agiorgitiko i Xynomavro (ne pokušavajte da izgovorite, samo kupite ako prepoznate na flaši), a Moscofilero i Assyrtico kod belih. Najznačajniji regioni su Macedonia, odakle dolazi najbolji Xynomavro što nudi ozbiljna i često dobro izbarikirana vina, i Peloponnese, na kome je prima violina ljubičasto grožđe Moscofilero što, gle čuda, daje dobro, suvo, aromatično belo vince. Agiorgitiko se koristi za suva, ali i slatka vina porto tipa. Ρετσίνα - Retsina je trademark grčkog vinarstva već 2000 godina. Oko smolice ove šišarke (Aleppo Pine) vodile su se velike diskusije. Pošto se u početku, dok nije izmišljeno staklo, ova smola koristila za impregnaciju i pečačenje amfora, a kako se vino ne bi ukiselilo u dodiru sa vazduhom, tečnost bi „povukla“ miris i ukus „pajnovine“ (borovine). Nekima se to sviđalo pa bi je dodavali u vina kao začin (a i u smislu vinobrana) čak i nakon „izmišljanja“ burića, dok su se drugi Retsine odrekli vo vjekije vjekov. Glavni regioni za proizvodnju ovog vina su Attica, Boeotia i Euboe, a ima ga nešto na Kipru i na jugu - Australije! Ali tu, kod kengura smeju samo da nose naziv retsinisana vina, nikako Retsina. Grožđe koje se najmilije koristi za ovo vince je Savatiano u kombinaciji Assyrtiko i Rhoditis dok je Athiri „car“ Rodosa. 
Aleppo pine - morski četinar zaslužan
za Retsinu i šišarka Pinus halepensis
|
Grčka
