Mija Radovanović: Gradim banku prošlosti za budućnost
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Intervju
-

Na obodu Krnjeva sve pršti od radova u toku. Kamioni, dizalice, radnici, u produžetku nekada najčuvenijeg i najvećeg „malog“, a danas samo Podruma Radovanović, urađen je glavni deo posla.
Postavljeni su temelji vinskog arhiva od oko 400 kvadratnih metara, prvog takvog u našoj modernoj vinskoj istoriji, kao ostvarenje davnašnjeg sna vinara Miodraga Mije Radovanovića.
- Odavno imam želju da uradim ovakav projekat. Dosadašnje arhive su bile malog obima pa se brzo popiju, a onda sam prinuđen da tražim i kupujem sopstvena vina za velike novce. Sada se to, nadam se, više neće dešavati.

Šta će čuvati Arhiva kada bude gotova?
- Sa kapacitetom od preko 100.000 boca koje će odmarati u kavezima na tri nivoa i u savršenim uslovima tu ćemo čuvati ono najbolje što imamo. U ovom trenutku na završetak radova čeka berba 2017, arhivsko vino koje će na tržište tek 2025. godine. Potom će tu biti i nekih 5.000 boca iz berbe 2019, plus hiljadu buteljki vina Chardonnay. Grand Reserve vina ima 7.000 boca, prodavaće se barem dve ili tri godine. Ako ne računamo berbu 2021 koju ćemo puniti krajem godine, osim arhive imaćemo i razne berbe Rezerve, sve u svemu u nekom trenutku ležaće tu između 70 i 80 hiljada boca. I nadam se da će nastaviti da se puni.
Vinogradi su u savršenom stanju i pored oluja ove godine?
- Vinograd je moj život, moja strast. Dnevno sam bar dva puta u njemu jer ne može neko ko ne ide u svoj vinograd da očekuje mnogo od njega. Trenutno su površine narasle do 50 hektara, imam takođe jednog kooperanta sa 12 hektara odakle pravimo roze. Taj nam je roze „tehnološko vino“, blend kabernea sa 30% merloa čist odraz moje ideje i zato je jedinstven. Neverovatno je kako raste prodaja rozea!

Čak 40 ljudi ste zaposlili samo u vinogradu, nije ni čudno da u redovima vlada savršen red?
- Velike su površine, zato i kupujem kvadove, da mogu sve brže da obiđem. Imam ih već tri, a i moj otac kome je 93 godine ih koristi za obilazak vinograda. Redovno, u kasnim popodnevnim časovima špartam po vinogradu, posmatram, pričam malo ovima što rade kod mene. Morate ovako, morate onako… Ideje povezane sa iskustvom, to je šansa za mlade da uče pored mene.
Neumornost je u genima?
- Svake godine radim i radim, i samo se nadam da ću jedne reći dosta je više. Ništa mi više ne treba. Jer imam podrum za rezervu sa oko 200.000 litara vina u drvetu, dole u vinariji kapacitet 800.000 litara, sad se gradi Arhiva. Ja sam zaista sve to sanjao, ali ne baš toliko.

Kada ste izgradili veliki barik podrum rekli ste: “Ovo je moja penzija drugo me ne zanima“?
- Tako je. Dok moja ćerka uveliko traži svoje mesto u vinskom svetu, barik podrum je moj penzioni fond. Prodam danas karton ili dva i miran sam (smeh). Drugo, nikad nisam razmišljao o tome da zaradim već samo kako da ponovo ulažem u vinograd i proizvodnju. Jesam u nekom trenutku shvatio da sam malo preterao, ali sve su ovo iza mene moje ideje.
I ne stajete?
- Sad mi je 68 godina, i dalje volim da radim. Da gradim, pa punih 25 godina sam radio sa istim arhitektom, čovekom koji sve crta olovkom, ne koristi računar. Priznajem, spor sam, nikad ne bih zaradio puno jer sam detaljista. Danima gledam nitnu na ogradi da li je na mestu? No cilj je oplemenjivanje života. Radeći u Navipu sam naučio da improvizujem, da se snađem.

Šta to znači?
- Mislim da mi u Srbiji previše dajemo na opremu. Pomislim i sam kad vidim nešto novo: Što da ne, hajde i ja ću to da imam. Pa onda imamo pet presa ili neke druge skupe mašine. Što je u suštini nepotrebno. I mi ćemo u Šumadiji verovatno jednom naučiti da delimo opremu kada nas velika kriza na to natera, da ne rasipamo pare. Ali meni recimo nešto treba baš danas u vinogradu a sutra je kasno.
Koja su vam omiljena vina danas?
- Svi pričaju da su kaberne i šardone moda, a ja nikada ne odustajem da popijem dobar Chardonnay ili Cabernet.
Koliko vam znači vinski turizam?
- Ne želim previše da se bavim time. Ako bih baš želeo moralo bi biti na vrhunski način. A to ne može da se postigne sa svim ovim što imamo ili gradimo. Znači, posedujemo taj neki prostor za degustaciju, čak i novu salu u barik podrumu, ali kad se degustacija završi izvolite, imate u okolini mesta gde možete ručati. Posebno će se u svojoj budućoj vinariji vinskim turizmom baviti Rade Živanović, čovek koji je mnogo godina proveo radeći samnom u vinariji Radovanović. Još se jedna impozantna vinarija gradi nedaleko, u blizini su i Despotika, Ambelos… Ovaj kraj očekuju još lepši vinski dani.

Hoćete li u penziju?
- Ima još dosta da se radi. Bitna je i borba protiv eske, bolesti za koju još niko ne zna lek a izaziva sušenje i smrt loze. Ranije se pojavljivala povremeno u starim vinogradima ali sad napada i mlađe te se ubrzano širi Evropom. Jedino se možete boriti preventivom što znači da penzija ne dolazi u obzir dok još uvek nešto loše može da se pretvori u dobro. |
Reserve Special 2017
Kaberne koji posle šest godina odležavanja stiže na jesen u prodaju biće negde na nivou grand rezerve. Etiketa se radi u Italiji, delovi će imati jaču pozlatu, a vino je sublimat brojnih slojeva divnih aroma, mirisa suvih šljiva…
- Prijatelj me pita šta je ovo, ima narandže, ovog, onog… Jeste, ali to su prinosi do šest tona na 4.500 sadnica po hektaru, gde su loze stare oko 33 godine. Najviše 1,5 kilogram po čokotu. To je naša snaga plus vrhunski barik – zaključuje Radovanović.