Tikveš: U poseti Golijatu - 2. deo
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Barovo i Domain Lepovo
Poziv da dođemo u vinograde vinarije Tikveš na berbu zvučao je primamljivo. U maloj koloni, jedan minibus i terenac koji ga predvodi, hitamo makadamskim putem ka skrivenoj lokaciji usred vinograda Barovo, gde nas očekuje oprema za berbu, degustacija vina, raspaljen roštilj, domaća palenta i već prilično nestrpljiv (jer dosta kasnimo) prvi čovek Tikveša, gospodin Svetozar Janevski.
U srpskoj ekipi novinara, snimatelja, somelijera, restoratera provejava nervoza. Držati čašu je jedno, pričati o vinu drugo, ali šta ako se obrukamo pri odsecanju grozda? Postoje li internacionalna pravila? Uostalom, brati zrno za neka od najbolje ocenjenih vina ovog dela Evrope nosi i neku vrstu odgovornosti pa usput pokušavam da pokupim instant znanje na ovu temu od vozača terenca i prvog tehnologa Tikveša Marka Stojakovića.
Marko Stojaković je vodeći tehnolog u Tikvešu
Lepota prizora pored kojih prolazimo oduzima dah. Predeo je nestvaran, kotlina je poput ogromnog grotla vulkana obraslog gustim zelenilom, dok je zapravo reč o vinogradima koje uopšte nije potrebno navodnjavati zbog konfiguracije terena. Jedino dole, u dnu, nazire se crep organske vinarije Grkov, koja će najverovatnije postati sastavni deo Tikveša iako organsko vino za sad nije prioritet. Uostalom, na Barovu je zemljište puno karbonata, minerala i toliko se malo koriste sredstva zaštite da je vinarenje gotovo ekološko.
Nivo Burgundije
Proizvodnja, selekcija, redukcija – to su reči koje se neprestano ponavljaju. U trci za kvalitetom ide se na što slabiji prinos, a parcele se precizno definišu, pa stoji tvrdnja da su u Tikvešu došli skoro do nivoa Burgundije i da su u mogućnosti da pišu ime parcele na svakoj boci!
- Prošle godine bilo je mnogo snega. Dve nedelje nismo mogli da doturimo čuvaru i paru ogromnih šarplaninaca ni hranu ni vodu. Srećom, ima tu nekih kokica, pilića, tačnije bilo ih je dok konačno nismo stigli u pomoć – objašnjava Marko, koji je gotovo neprestano na putu između lokacija Barovo, Bela voda, Domain Lepovo, Kavadarci, Skopje, ali i daleko, daleko na različite strane sveta.
Igor Ilievski direktor Tikveša, Svetozar Janevski većinski vlasnik, Dejan Živkoski (predsednik SERSA) i Marko Stojaković prvi enolog
Konačno stižemo na odredište između Kožuf planine i Demir kapije, manje od sto kilometara udaljeni od Egejskog mora. Čeka nas sto postavljen na proplanku usred vinograda, na nekih 600-650 metara nadmorske visine, što jesu najviši nasadi u Makedoniji. Predviđeno je da se u budućnosti ovde izgradi vinarija, ali zasad je tu samo natkriveno sklonište za čuvara i prvi čovek Tikveša, većinski vlasnik Svetozar Janevski, koji je doputovao izdaleka samo da nas domaćinski pozdravi i poželi nam srećnu berbu. A to je ritual koji nizašta ne bismo propustili.
Uostalom, ovde se održava „Grozdober so ambasadorite”, manifestacija na kojoj diplomate dolaze da uživaju u branju grožđa, a ja sam imao čast da me toj veštini, baš kao i turskog ambasadora, pouči Ljiljana Lazov, glavni agronom Tikveša na terenu. Zasecam divan vranac, kratošiju, probam slatki plod pun šećera i slušam Marka kako objašnjava:
- Kupaža Barovo crveno stvara se već u vinogradu, jer su tu vranac i nekih 30-40% kratošije. Ove godine smo radili selekciju kratošije kako bi mogli da napravimo stoprocentni nasad, kakvog trenutno u Makedoniji nema nigde. Pritom, neki tvrde da je kratošija autohtona makedonska sorta, dok je vranac navodno crnogorski, iako je daleko više nasada pod vrancem ovde. Izvesno je da se kao autohtone makedonske sorte vode samo stanušina i ohridsko crno, koje više ne postoji. Ima i ohridsko belo, ali ga ja nikada nisam video...
- Postoji, postoji, ima jako sitne bobice – dodaje Ljiljana Lazov, kao da se plaši da će i ova autohtona sorta sa poslednjim rečima ove rečenice zauvek nestati.
Barovo
Svašta ovde uspeva. Ima starih nasada temjanike, traminca, sovinjona i onih novih rizlinga ili graševine, šardonea, grenaša belog ili belana, malo kaberne sovinjona, vranac, smederevka, stanušina, žilavka, rkaciteli... Ima šardonea interesantnog za šampanjac, kabernea solidnog za roze. Jedina je muka oko belog sovinjona, pretoplo je, pa je to jedan od razloga što se merkaju neki severniji vinogradi u Srbiji.
Pred polazak za Domain Lepovo, koji nestrpljivo iščekujem da vidim, probamo Muskat otonel 2013. Aromatika vuče na koru od pomorandže, tropsko voće, dok je tamjanika koju ovde proizvode malo više začinska.
Svega desetak minuta vožnje od Kavadaraca, kraj mesta Negotino u selu Kurija nalazi se Domain Lepovo. Potpuno drugačija slika na ovom potezu koji se naziva i Crveni bregovi. Za razliku od zelene divljine Barova, sve je nekako pod konac, ovde čak i oblake kao da neko slika na nebu. Vetar neprestano duva, tlo je malo više peskovito, zbog čega dobijena vina imaju predivne meke tanine, a veliki deo pejzaža zauzimaju vinogradi vinarije Bovin.
Inače, vinarija Lepovo kapaciteta je 300.000 litara, vinogradi zauzimaju 11 hektara, ali je Tikveš dokupio još 20 hektara zemlje koji čekaju pravu namenu. Pređašnji vlasnici, porodica Trajkovski je na ovoj lokaciji vršila proizvodnju vina još od 1927. godine, da bi početkom 2000. vinariju nazvali Fonko, a Tikveš je objekte preuzeo pre dve godine od kad datiraju prva Domain Lepovo vina.
- Ovde na 250 metara nadmorske visine uspeva najbolji vranac u Lepovu, a šardone je fenomenalan – s oduševljenjem priča Marko i dodaje da vino sazreva u bariku firme Sega Moreau, čiji je program Icone, ovde pristan, nešto što ne može svako da priušti. Uz cenu od 850 evra, ovu burad kupuju svi šatoi u Bordou, a količine su male, limitirane. Naravno, u privilegiji nabavke veliku ulogu igra Filip Kambie.
U ovom trenutku, u podrumu su uz vranac i šardone još pinot noir, te cuvee sastava vranac, merlo, kaberne, a mi dobijamo tri različita crvena vina, tri sorte da svako sebi napravi kupažu po ukusu. Igra iz snova za svakog vinoljupca! Zašto je Tikveš zaista kupio ovu lepu vinariju pored već impozantnih kapaciteta koje poseduje?
- S obzirom na to da imamo toliko široku lepezu proizvoda za najširi krug konzumenata, kako bi osigurali poziciju u najvišoj kvalitetnoj klasi bilo nam je potrebno potpuno novo ime poput Domain Lepovo. Konkretno, sva istraživanja govore u prilog tome da bi linije Barovo i Bela Voda bile još cenjenije na tržištu da nisu pod etiketom Tikveš – iskren je Igor Ilievski, generalni direktor Tikveša.
Dajte nam tehnologe
Zvuči neverovatno, ali ovde kao da manjka stručne radne snage, tačnije kreativnih i ambicioznih mladih ljudi.
Marko Stojaković tvrdi da bi u Tikvešu oberučke prihvatili diplomiranog tehnologa iz Beograda koji bi došao da uči i radi i bio voljan da ostane i preuzme odgovornost u svoje ruke.
- Ako vam se takav javi, slobodno ga uputite na mene – raspisao je ovaj neformalni ali privlačni konkurs za radno mesto enologa u Tikvešu Marko.
Nastavak - Tikveš: U poseti Golijatu - 3. deo