Tikveš: U poseti Golijatu - 3. deo
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Kavadarci, vinarija Tikveš
Po povratku u Kavadarce iz vinograda, prepun utisaka zavirujem svuda unutar dvorišta vinarije čiju pravu veličinu nije lako shvatiti. Žurim da uslikam traktorske prikolice prepune grožđa što se uz pomoć hidraulike prevrću i brda ploda klize negde dole, duboko ispod zemlje gde kreće prerada. Malo dalje iz debele cevi iznad glava radnika, kao iz nekog čudovišnog tuša, kulja snažna struja očišćenih zelenih peteljki gradeći zeleno mirisno brdo.
A onda, pre nego što ćemo se izgubiti u beskrajnim radnim prostorijama, halama sa inoksom, ugrađenim cisternama, linijama za preradu, pakovanje, punjenje, a potom dole, pod zemljom, u savršeno ozidanim lavirintima podruma gde se sjaj drveta džinovskih buradi prepliće sa ciglom, ornamentima, mozaicima nalik na drevne hramove sve do ulaza u neku od degustacionih dvorana, gotovo pola časa trošimo da se samo letimično upoznamo sa proizvodnim krugom vinarije Tikveš.
Kolona traktora i kamiona čeka pred jednom od vaga da nova mašina koja momentalno meri kvalitet grožđa, gustinu željene materija (briksa) zavuče nekoliko puta svoju metalnu šaku do dna svake prikolice prekrivene plodom. To je ujedno i kontrola, jer događalo se ranije da grozd bude na površini, a dole pesak, voda, sve što dodatno povećava težinu za otkup!
Inače, ljudi rado prodaju sirovinu Tikvešu jer ovde tvrde da dobro grožđe plaćaju i 40% više od drugih. Danas, otvorena je samo jedna kapija za utovar, druga i treća se otvaraju kad je otkup na nivou preko 800 tona, što će se ove godine, zbog pada prinosa, dogoditi jedino kad je reč o sorti smederevka.
I dok se iz centralnog dela ka nebu, nalik raketama na Kejp Kanaveralu uzdižu gorostasni metalni tankovi, iz tla vire ozidane rupe. To je još jedna nova investicija tipa povratak u prošlost. Naime, u praksi se pokazuje da je inox pomalo inertan za crveno vino, pravi reduktivnije ukuse, mirise. Brzo pada temperatura, što nije poželjno, teže ide malolaktika, pa se ovde, po ugledu na Bordo gde je taj proces takođe u toku, vraćaju betonskim sudovima rezervoara. Takođe, manja zapremina omogućiće da se izbegne mešanje ploda i otvara se prostor za dalju vrhunsku selekciju sirovine.
Uostalom, iza ogromnih inoks tankova nalazi se natkriveni prostor sa betonskim bazenima u kojima se na klasičan način decenijama proizvodilo odlično vino. I oni će najverovatnije ponovo u upotrebu.
Posebno poglavlje predstavlja magacin u kojem su u nekoliko nivou poređani beskrajni redovi velikih buradi punih „žolte”. Ova žuta lozovača od smederevke glavni je meni u svakom restoranu u Makedoniji i godišnje se proda oko milion litara. Pola miliona litara više proizvede se rozea, šardonea se radi oko 1.500 tona, što je 75% roda ove sorte u čitavoj zemlji, a najbolja zrna idu u beli Cuvee koji je apsolutni bestseler sa godišnjim rastom prodaje od 30 % do 40 %, kažu: „Nešto kao Kovačevićev u Srbiji svojevremeno”.
Ostatak roda makedonskog šardonea uglavnom pređe preko srpske granice. I veoma značajan podatak, domaćini tvrde da zaliha vina gotovo i da nemaju!
Jedino veliko na šta u Tikvešu zasad sasvim skromno ciljaju su magnum pakovanja. U planu je svega stotinak boca, Barova i Bele Vode zajedno, crvene i bele.
Starci snažnog udarca
Pravo iznenađenje i nevericu izazvalo je otvaranje prašnjavih arhivskih boca, od kojih je na onoj Kratošije iz 1991. godine dom svio i poveći pauk. Nakon 23 godine stajanja vino je još živo, ali pravi šok izaziva litarska boca Kavadarke iz berbe 1973. S ozbiljnom aromatikom koja vuče na pinot noir, uz još vidno jake kiseline, vino je posle više od četiri decenije izuzetno prijatno za piće. Valjda tako biva kad je rađeno od zdrave sirovine...
Konačno, ovoj poseti se vidi kraj. U podzemnoj degustacionoj dvorani, uz odličnu muziku i specijalitete kuvara Zizija, koga svi neprestano i s pravom pominju u superlativima, kreće tikveški mokri voz – dvadesetak vrhunskih etiketa tamjanike, šardonei, specijalne selekcije, arhivska vina i naravno Barovo i Bela voda, crveno i belo u tri berbe: 2010, 2011 i 2012. Sve koje je i Robert Parker ili neko njegov pio i ocenjivao od 90 do čak 95 poena.
I kao specijalan začin u finalu stiže kaberne-vranac iza zlatne etikete namenjen isključivo kineskom tržištu po ceni od 28 dolara. Popili smo dve od poslednjih 150 boca i odgovorno tvrdim – vino koje u Tikvešu proizvode za srpsko tržište meni je bolje i draže. Pogotovo to važi za fantastičan Vranac Special Selection sa mojim imenom na etiketi. Hvala prijatelji!
Ozbiljan zahvat
U vinariji Tikveš se ozbiljno pripremaju da pored visokokvalitetnih vina uđu i u onaj najširi potrošački segment što je potvrdio i Igor Ilievski:
- Mislim da je budućnost u bag-in-box vinskom pakovanju, jer vino može i mesec dana da stoji otvoreno, pa upravo kupujemo punionicu. Tako ćemo moći da ponudimo dobro vino po ceni nižoj od dva evra!
Tikveš: U poseti Golijatu (1. deo)
Tikveš: U poseti Golijatu (2. deo)