Župski i još neki rubini
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Vinskog i vinarskog dragog kamenja, evidentno je, sve je više u Srbiji. Neki od tih dragulja su već izbrušeni, a drugi svoj sjaj tek počinju da isijavaju, ali od manifestacije do manifestacije sve ih je više i sve su blistaviji. Često predstavljaju pravo iznenađenje kad na njih nabasate, onako iznenada, između mnogih štandova. Međutim, na poslednjem Wine Jamu, održanom na Vilinim vodama u novom kulturno-industrijskom epicentru po imenu Fabrika, onaj ko se popeo na sprat gde su u predstavljene manje poznate vinarije, uglavnom iz Župe, osećao se jednostavno, kao dete u prodavnici slatkiša.
Jedan potpuno novi talas vinara sa vinima od tradicionalnih autohtonih sorti, ali stilski daleko bliži nekom vinskom Novom svetu nego prepoznatljivom ukusu župskog podruma iz perioda poslednje četiri decenije XX veka obuzeo je naša čula.
Uz već afirmisane vinarije Čokot i Rašković, te Somogyi čija namerno botritična bela vina donose novu viziju vinske slasti, a šiler duh vinske istorije, nama gotovo nepoznate etikete izložile su vinarije i podrumi: Rakičević, Živković, Tošići, Mali podrum Gajić, Milojević i premijerno, vinarija krajnje neobičnog naziva Čaša vina i priča. Pa, red je da tu, novu srpsku vinsku priču nekako i podelimo
Rakičević: Šardone Melem za dušu
Vinska kuća Rakičević iz Aleksandrovca registrovana je 2004. godine. Kapacitet je oko 30.000 litara, ali napune ga samo do pola, pa planiraju proširenje ovih hektar ipo vinograda koji je, tamo šezdesetih, uglavnom posadio deda današnjeg vlasnika Bratislava. Biće još prokupca i nekih 50 ari tamjanike jer „nema bolji vinograd od svog zasada”.
- Imam poljanu Lukarevina, tu je stara kuća ima 140 godina, tu je podrum, gore je nekad bio konak. Možemo da primimo oko 30 gostiju a poslednjih pola veka ništa se nije menjalo – veli Bratislav.
Sve u svemu, gaje župsku „tradiciju” prokupac i malo Rakičević šardonea koji je krajnje elegantan, pitak i balansiran, jednom rečju ne-samo-zanatski besprekoran. Do sad se zvao „Melem” ali po novom ne može više tako, jer kako odgovorni kažu: asocira na rane! Blagoslov je večinom prokupac, malo čipsovan, a roze Zdravica prokupac 100%. Vina bez greške koja ćete zasad, nažalost, uzalud tražiti u Beogradu.
Podrum Tošići: najmlađa župska vinska investicija
Jedna od najmlađih vinarija u Župi, kapaciteta do 30.000 litara osnovana je u selu Trnavci 2014. godine. Ovaj Wine Jam je bukvalno prvi izlazak u širu javnost njihove tri etikete, tamjanike Nesanica, Rozea od merloa, i kaberne sovinjona Ponoć koji je godinu i sedam meseci bio u bariku. Miroslav Kostić je tehnolog u vinariji a proizvodnjom vina se bavi već 15 godina. Pre je radio u komercijali, slali su ga da pomaže tehnolozima u drugim vinarijama gde je praktično izučio zanat i zavoleo posao oko vina, pa je svojevremeno radio i u vinariji Radenković. Priznaje da imena etiketa asociraju na kafanu, na boemski život, ali barem ih nijedan zakon neće menjati. Većina grožđa je iz sopstvenih vinograda, istina, otkupljuju i grožđe ali kako kaže:„iz naše bašte“. Tamjanika Nesanica je ove godine dobila zlatnu medalju na međunarodnom sajmu u Novom Sadu a druga dva vina srebro. I zaista su za medalju.
Podrum Milojević: najstariji vranac u Srbiji?
Verovatno ne znate da je Podrum Milojević jedna od najstarijih vinarija u Srbiji, a nalazi se nedaleko od Beograda, kod Lazarevca. Prvi zapisi o vinariji su iz 1863. godine, a tu uostalom stoji verovatno najstariji vinograd sorte vranac sa iskustvom od preko pola veka. Vladimir Milojević iz male boce sipa tek po koju kap veoma snažnog, taninskog, robusnog vranca koga ima svega dvadesetak boca u podrumu.
Vinarija u Zeokama poseduje dva hektara vinograda gde uspevaju smederevka, hamburg, šardone, kaberne i vranac koji se inače barikira 6-7 meseci u domaćem hrastu, ali prošle godine nije ni ulazio u bure. Vina nose neobična imena Mima Lara, Uranak. Roze Vidik je 2014. bio od vranca, ali se uglavnom radi od hamburga. Cene vina se kreću od 300 za smedervku i roze pa do 600 dinara.
Mali podrum Gajić: Dedinom dedi deda
Na pultu Malog podruma Gajić iz sela Gornje Zleginje pored ponosnog osnovca Mihajla stoji zlatni, pobednički pehar iz Vršca sa Vinofesta 2015 za prokupac sa 10% merloa Crveni vitez. Kapacitet porodične vinarije registrovane 2010. godine je 5.000 boca isključivo prokupca. Ponosno saopštavaju podatak da opština Aleksandrovac ima 52 sela i svih 47 registrovanih vinarija.
- Radimo samo prokupac i to onaj slobodni koji nije na špaliru, bela vina ne pravimo - kaže Saša Gajić vlasnik, a potom objašnjava porodičnu tradiciju uzgoja loze: - Kad su me pitali koliko se time bavimo rekoh: Kad sam ja dedu pitao to isto, rekao je, ne znam ti tačno reći ali sam isto ja pitao svog dedu, a on reče da je dedinom dedi deda rekao da mi proizvodimo vino!
Tu tvrdnju moći ćemo da proverimo kada na naredno predstavljanje Saša izađe sa dedom Ljubomirom i drugim šestogodišnjim sinom, a porodični bi vinograd možda i dalje funkcionisao da nije došlo do odrona kad je „prešao“ kod komšije. A ovaj iz koga sad privređuju star je samo 80 godina! Gajići prave i Svitanje, suvi roze od prokupca i merloa, ali i jedinstvenu sladunjavu rakiju drenovaču, pa višnjevaču, šljivovicu, komovicu za masaže i obloge i naravno lozu.
Vinarija Živkovića: Tamjanika Novo kraljevstvo
Predrag Živković kaže da nije gazda: - Supruga je gazdarica, ja sam kako ona kaže, profesionalni perač bačvi.
Ipak, ovaj mašinac po obrazovanju, pored fizikalisanja zadužen je i za tehnologiju koja je iznedrila izvanrednu novu 100% tamjaniku koja još nema etiketu ali ima sve ostalo što treba. Zasad, još kompleksnija je kupaža sa italijanskim rizlingom, apsolutni hit i nova vizija budućnosti ove sorte.
- Radim malo dužu maceraciju što se mnogim kolegama ne sviđa ali nisam imao problema, i radim samotok bez presovanja, po tehnologiji za vrhunska vina – objašnjava izuzetno uspela vina sa jedinstvenim nazivom Kap. U ovom trenutku postoje Bela Kap (kupaža), Crvena Kap (prokupac i kaberne), Kap Ružica istog sastava, ali će tamjanika 100% verovatno biti samo Tamjanika. Iako je na Wine Jamu bilo i jeftinijih vina, ova, cenovnog raspona od 450 do 600 dinara (crveno) su definitivni šampion u kategoriji cena:kvalitet.
Podrum Živkovića kapaciteta je do 7.000 litara, imaju nešto više od hektar ipo vinograda, ali planiraju širenje i sadnju još tamjanike. Predrag nije studirao tehnologiju ali kako kaže: „Rastao sam u vinogradu, ipak je to Župa."
Vinarija Đorđević
Vukica Đorđević je predstavila vinariju Đorđević koja je za neke napravila iznenađenje osvajanjem trofeja za najbolje srpsko belo vino na međunarodnom ocenjivanju u hotelu Crown Plaza. Ipak, to isto vino već se okitilo titulom apsolutnog šampiona proletos u Aleksandrovcu, dok je u Negotinu dva meseca kasnije dobilo zlato – Sve su to bile različite komisije, ocenjivači, pa čak i stranci, lepo je to čuti – smeje se Vukica, majka Miladina, vlasnika vinarije kapaciteta maksimalno 20.000 boca koja se nalazi u selu Gornji Stupanj, na potezu Kruševac – Aleksandrovac. Tu su i vinogradi, četiri hektara onih poznatih Rubinovih, odakle dobijaju sirovinu za sovinjon blan, šardone, merlo i kaberne. Zasadi su sađeni 2008.godine kad je vinarija i osnovana, a prva zrela berba je bila pet godina docnije. Za sad, u proizvodnji tehnolog Marko Milićanin ne koristi drvo, a pomenuti Chardonnay je zaista kompleksno, slasno, veoma pitko i istovremeno ozbiljno vino, kao stvoreno za najširu publiku. Planiraju sadnju još 6 hektara neke autohtone sorte, najverovatnije prokupca i tamjanike, ali, prema Vukicinim rečima: - Imamo konkretan dokaz da i šardone iz Župe ima svoje posebne karakteristike
Čaša vina i priča: svaka berba jedna priča
Fantastične i neobične arome, čudna boca, intrigantna priča privlače pažnju bez pogovora. Dušan Drenić je vlasnik, kako sam kaže - glavni i odgovorni urednik vinarije neobičnog naziva Čaša vina i priča, osnovane prošle godine, ali su zasadi sedam godina stari. U selu Pretrkovac, nišavska opština Ražanj, uzgaja jedan hektar novostvorene sorte panonia koja u neobičnoj boci deluje kao svojevrsni nektar. Potpuno oduševljenje, pogotovo za berbu 2014!
- Želeli smo da to bude nešto naše, domaće. Ovo vino je dokaz da se fokusiranjem na sortu može postići nešto posebno, ali i da može da se eksperimetiše sa sortama, i da je uspeh stvar inicijative. Vinarija je rađena u modifikovanom moravskom stilu jer smo hteli da damo pečat verodostojan za ovaj kraj. Vino se inače zove Druga berba druga priča ima 12,2% alkohola i nije ni prišlo buretu. Prvu berbu prvu priču smo sačuvali za sebe, za arhivu, a sad kreće nega nove priče jer svaka je različita i svaka zaslužuje drugačije ime. Naredna priča se drugačije radi, nema prese, samo muljača, a vino je čist samotok. Ove smo godine malo eksperimentisali sa prokupcem, pa očekujemo i prvi roze od njega.
Foto: Ivana Čutura