Ceo svet u boci portugizera
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Četvrto izdanje Portugieser du Monde, najznačajnijeg ocenjivanja sorte portugizer u svetu, i prigodne vinske izložbe u organizaciji firme VinOliva Wine and Food Communications i časopisa Pecsi Borozo, održano je 2. aprila u fascinatnom prostoru bivše fabrike keramike porodice Žolnai u Pečuju.
Ako bi izveštavali strogo novinarski, reći ćemo da je na šampionatu učestvovalo oko 60 vinarija, prvenstveno iz Mađarske, potom nekih bivših jugoslovenskih republika, a onda Nemačke, Austrije, Češke, Slovačke... Pobednike je biralo 20 međunarodnih sudija, od Srbije do Južne Koreje, kojima je predsedavao dr. Jožef Košarka (József Kosárka), dok je direktor ocenjivanja i festivala po tradiciji bio Zoltan Đorfi (Zoltán Győrffy).
Ponosan na portugizer, Zoltan Đorfi
Srpski portugizeri poneli su jedno zlato (Kiš) i srebro (Mačkov podrum), a šampionske titule osvojili su Portugieser Valogatas 2015 vinarije Lelovits Tamas iz Vilanjija u kategoriji mladih vina, zatim Neuperger Balazs Villany Cuvee 2015 iz istog mesta u nadmetanju kupaža, dok su nemački Gohring Portugieser Reserve Trocken 2012 i Oportone 2013, vilanjske vinarije Gunzer Tamas, podelili presto u „odležaloj“ varijanti. Ukupno je dodeljeno 23 zlata i 55 srebra, postavljeni su rekordi u broju poslatih vina (96) i zemalja iz kojih dolaze (9). Nažalost, od ukupnog broja vina na ocenjivanju, samo jedan bude izložen i dostupan publici i to uglavnom u kategoriji mladih vina, dok starije berbe ostanu poznate samo sudijama.
Šampion, Portugieser Valogatas 2015 vinarije Lelovits Tamas
- Neke vinarije samo pošalju vina na ocenjivanje, ali se ne pojave i na izložbi. Tako smo prve godine imali samo jednu stranu vinariju na izložbi (Mačkov podrum), a ove više od deset iz čak četiri zemlje, plus naše domaće vinarije, sveukupno nekih 34 izlagača. Imamo porast, ali je još teško nagovoriti nemačke, austrijske ili češke vinare da proputuju hiljade kilometara. Sve je to ipak samo pitanje finansija – kaže Zoltan.
Razbijanje predrasude
- Portgizer ljudi posmatraju gotovo isključivo kao jednostavno vino, a ja mislim da je puno više od toga. Razmišljali smo kako to i dokazati, pa smo odlučili da je najbolji način takmičenje i festival. Sa puno energije organizovali smo prvu smotru na kojoj su bile samo vinarije iz Vilanjija i stotinak posetilaca. Ali je generalno bila dobro prihvaćena, pa smo nastavili. Dao sam sebi rok od pet godina da to dođe do nule.
Sad mislim da nećemo uspeti, ali ćemo nastaviti do desetog takmičenja jer, evo, danas imamo ovde bela, roze i penušava vina od portugizera. Imamo kategoriju vintage, starije berbe, barikirana vina, kasnu berbu... Uostalom, zlato je osvojio barikirani portugizer iz 2007. godine! Što znači da portugizer može da odležava. U Vilanjiju smo ove godine okupili 12 proizvođača i probali uzorke portugizera u rasponu berbe od 1997. pa do 2004. godine. Čak i neke starije od 20 godina. I većina je bila u dobrom stanju, neka čak odlična – kaže Zoltan Đorfi.
Dok sa velike scene dopire nenametljiva živa džez svirka i evergrin hitovi, portugizer u čašama preti da kompletno poremeti sliku onih koji ga doživljavaju kao mlado vino, svatovac, božole. Jer, Portugieser du Monde i njegov prateći petočasovni sajam daleko je iznad takvih shvatanja. Bez obzira na to što se ovo dešavanje prema broju uzoraka, posetilaca i tradiciji ni približno ne može porediti s nekim mega događajima, poput italijanskog Vinitaly ili AWC u Beču, normalnog čoveka i ljubitelja vina dolazak i prisustvo mogu dovesti do stanja egzaltacije.
I penušavac od portugizera, Krešimir Ivančić
Vina koje smo degustirali, pre svega šampionski Valogatas 2015, a zatim i mnoga od onih nagrađenih zlatnom medaljom (posebno nas je oduševio Macska Portugieser 2015, vinarije Vylyan), zaista su ozbiljna vina. A onda usput otkrijete i neke potpuno šašave stvari, poput toga da 100% portugizer može dati belo vino, pa i penušavac, i to roze i crveni! U tu priču s mehurićima od porugizera posebno su zagazili pojedini hrvatski vinari iz regiona Plešivice.
Krešimir Ivančić vlasnik je boutique vinarije iz Plešivice. Godišnja proizvodnja 25.000 boca, među kojima je i čak pet raznih vrsta penušavca!
- Odlučili smo se za penušavce 2012. godine. Radimo od portugizera roze koji je ovde dobio zlato, dok srebrnom Dark Side, crnom penušavcu sa puno maline, višnje i malo jagode, treba 2-3 godine da sazri. Jedinstveni smo po tome što je reč o 100% portugizer penušavcima rađenim klasičnom metodom.
Uz zapažen nastup penušavaca, Ivančićev mirni Portugizec 2014 posle šest meseci odležavanja u slavonskom bariku poneo je na ovom ocenjivanju vredno srebro.
I Robert Brkić, enolog i direktor „Mladine” iz Jastrebarskog, pravi penušavce od portugizera. Sipa nam penušavu roze kupažu podjednakih delova portugizera, crnog pinoa i merloa. Sveže, zaobljeno vino lepih kiselina, takođe sa srebrnom medaljom iz Pečuja.
- Priča o portugizeru traje u Hrvatskoj duže od veka ali je komercijalizacija krenula tek pre dve decenije kad je osnovano Udruženje proizvođača. „Mladina” je najveći proizvođač, imamo sedam hektara te sorte, a ceo projekat pa i sadnju pokrenula je županija koja je stala iza nas.
Zlato po ceni od 4,5 evra!
Zlatni Villanyi Portugieser 2015 dolazi iz vinarije Vinatus, što je staro ime za Vilanji, i samo potcrtava da je ovo seoce istorijski vezano za vino. Vinarija proizvodi godišnje oko 100 hiljada litara, a vino je sa 12% alkohola, izuzetno voćno, sveže, sa lepim telom i jako ekstraktivno. Pravo uživanje za svega 4,5 evra po butelji!
I iza Portugieser du Monde stale su lokalne institucije Pečuja. Ipak, spiritus movens ovog protugizer festa je Zoltan Đorfi. Odakle ta ljubav prema ovoj potcenjenoj sorti?
Šta je Žolnai?
Sama činjenica da je Pečuj 2010. godine proglašen evropskom prestonicom kulture ne mora da znači ništa. Ali, kada se nađete u okruženju Zsolnay kulturnog centra, gde se čitava priča odigrava, brzo vam evropski kulturni novci zavrte mozak i izokrenu pojmove svakodnevnog bitisanja na koje smo u Srbiji navikli. Fabrika keramike Žolnai bila je izvor moći i izgradnje ovog grada. Danas, to je multikulturalna instalacija spoja arhitekture i umetnosti, mesto oduška za sve generacije. Od igrališta za decu, preko brojnih izložbenih dvorana, umetničkog univerziteta, pa do muzeja vina, sve je to uklopljeno u zelenilo, tišinu, umetničku keramiku, a natkriljeno visokim fabričkim dimnjacima u živim bojama. Jedan čudesni svet u kome vino zaista poprima oblik kulturnog dobra.
- Volim portugizer i mislim da trebamo biti ponosni na sve što je naše, što je deo naše kulture, baš kao što Srbi trebaju biti ponosni na prokupac ili Hrvati na malvaziju. Nekako ćemo izdržati, imamo podršku grada i gradonačelnika Pečuja, udruženja vinara iz Vilanjija, još nekih entuzijasta koje smo uverili u našu priču. Važno je da ne radimo svi božole, jer se onda priča vrti u beskraj iako stručnjaci evo tvrde da mladi portugizer uopšte nije njegovo najbolje izdanje. Pravi ti mlado vino, ali kad je dobra godina, napravi selekciju, nadogradi, radi penušavac, belo, da drugi vide od tebe pa i sami probaju. Imamo još neke planove vezano za portugizer, samo se nadam, da ćemo ipak pronaći sredstva da ih i ostvarimo. A ljude treba uveriti u to da portugizer vredi puno više, naravno, prvo proizvođače, pa onda publiku.
Tek kada vidite ovoliki broj portugizer entuzijasta na jednom mestu kako zdušno i s argumentima razbijaju predrasude o ovoj sorti i njenim potencijalima, shvatite do koje mere su srpski vinari marginalizovani u odnosu na kolege s druge strane granice jer su bukvalno prepušteni sami sebi. Dokle god bude tako, moraćemo da se zadovoljimo time da kaskamo za drugima...
Galerija
https://www.vino.rs/aktuelno/reportaze/item/1899-ceo-svet-u-boci-portugizera.html#sigProId0ee03129af
Foto: Laslo Tot, Ivana Čutura