Srpski vinski sokolovi
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

U Obrenovcu poplava, ali dobrih vina. U prelepo renoviranom Sokolskom domu održan je uspešno prvi Vinski festival. Bilo je svega koliko treba, kao da je reč o nekoj velikoj priredbi sa dugom tradicijom. Mezetluci sa Zlatibora, perfektni sirevi Belgrader i Dana, vrhunske rakije Stara sokolova i Podrum Pevac, prijatno i aromatično kupinovo vino sa dodatkom meda Romansa, besplatni gurmanski specijaliteti iz restorana Rik (nema veze sa izbornom komisijom), muzika koja sve vreme „vozi“, brojna raspoložena, opuštena i veoma kulturna u vinskom smislu publika. I vina naravno!
Uz renomirane proizvođače, vinarije Budimir, Mačkov podrum, novi brend Toma Zdravković, te drage goste vinariju Antić iz Orahovca i Podrum Dajić iz Negotinske krajine, vinari su uglavnom nastupili organizovani u celine. Sa jedne strane sale Udruženje vinarija sa oznakom geografskog porekla Beograd, ispod bine Udruženje malih vinarija iz niškog okruga i s druge strane, vinarije pretežno iz Župe. I da ne zaboravimo Merlo vinarije Izba koji je hit na ovakvim skupovima, a sad je bila prilika da probamo berbu 2015.
Ono što fascinira je da su se vinski znalci i novinari svojski trudili da u ponudi pretežno slabije poznatih vinskih imena pronađu manje kvalitetne etikete, a posebno one sa manom ili kvarom. I da uz jedan časni izuzetak nisu uspeli da ih makar nanjuše, a da su gotovo sva vina bila ili mahom odlična ili interesantna i posebna iz nekog ugla gledanja.
Sudeći prema tome da su dva sata pre zatvaranja festivala i kad se upravo očekivao najveći priliv gostiju, vinari lagano krenuli da donose nove količine vina iz automobila, zaključujemo da je festival veoma uspeo. To se očitava i na nasmejanom licu idejnog osnivača Mihaila Dimitrijevića:
- Iskreno, nisam očekivao ovoliku posetu. Dosta se vina kupuje, i iako je prvi put u Obrenovcu i nešto sasvim novo, iskreno sad verujem da će ovaj festival postati tradicionalan.
Sedamnaest vinarija, apsolutno dovoljno za jedno popodne. Uz najbolju volju teško je bilo probati i po jednu etiketu od svakog proizvođača, makar novitet, a kamoli dve-tri.
Deo Udruženja proizvođača vina sa oznakom geografskog porekla Beograd
Obrenovčani, posebno ženski deo publike većinom se interesuje za muskatna vina a širok izbor tamjanika, ali i prokupca iz Župe zadovoljio je sve ukuse. Braća Rašković su doneli sve elegantniju Tamjaniku 2015. koja je tek sad dostigla potpunu zrelost i punoću. Tošić iznova uzbuđuje oranž varijantom tamjanike Nesanica i odličnim prokupcem, dok je „kraljica Župe” ali i čitav portfolio vinarije Živković za svaku pohvalu. Još dva proizvođača za istim stolom, vinarija Savković i Podrum vina Todor, od kojih je tamjanika Savkovića spremna i za atraktivniju etiketu na boci. No vina od sorte prokupac nema samo u Župi.
Od Negotinske krajine do Beograda, od Jovića do Trišića, crvena vina za ponos
Članovi Udruženja malih vinarija, Drenić i Todorović, osim što nose identične majice, prave i roze od istog grožđa, a prema dogovoru, rade to naizmenično od berbe do berbe. Zasad su verovatno jedini u Srbiji koji nude stoprocentni roze prokupac, ali su razlike u boji i stilu vina ovih vinarija više nego evidentne. Iako je Prokupita 2015 iz vinarije Čaša vina i priča daleko tamnija, oba su respektabilna i samo je pitanje ukusa šta vas više privlači.
- Kao što je u vinogradu prisutna borba sa vedrim nebom, tačnije vremenom, nama se zadesilo i u podrumu da baš tokom predfermentacije ne bude struje u čitavom kraju, pa je prokupac macerirao, i umesto željenih dvanaestak, ležao na komini dvadesetak sati dok mošt nismo izvadili za vino Prokupita 2015 - kaže Dušan Drenić. - A to je uslovilo da dobije potpuno drugačiju boju,ukus, miris nego što je u vinariji mog kolege i člana Udruženja Slaviše Todorovića koji je to mogao da radi kad je hteo. Ali i to je eksperiment koji je pokazao šta sve može da se dobije od prokupca.
Kako je najavljeno, roze vinarije Todorović biće nazvan Nacionalna klasa 2016, a berba iz ove godine u vinariji Čaša vina i priča dobiće naziv Procn’n’roll ili Proknrol kad vino za godinu dana uđe u boce. Takođe prvi put iz ove vinarije izlazi i vino od jedne internacionalne sorte, čisti merlo Crveno slovo M.
Susret sa „beogradskim” vinarima započinjemo sa vinarijom Trišić koja je blizinom praktično domaćin u Obrenovcu. Crveni šampion Trišino vino iz 2016. godine, izvanredan kaberne za vrhunsko uživanje nadopunjen je etiketom čudnog naziva Dimasid. Lepa bordoška kupaža zapravo predstavlja prva slova imena unučica deda Triše, vlasnika vinarije: Deda I Milica, Anja, Sofia I Dunja. Iz ove vinarije je i etiketa Bajka, a mi beogradsku vinsku bajku nastavljamo neobičnom tamjanikom Mina vinarije Srž. Originalna, aromatski neobična. Tajna je u tome što je rezultat „male ledene berbe”, kad grožđe tek krene da izmrzava.
Kolika je to šteta što će pojedini vinogradi u Lazarevcu nestati širenjem kopa vidi se na očitom primeru Vinarije Milojević koja vuče korene iz 1863. godine. Ipak ovu savremenu, osnovanu pre dve godine, vode gazda Milovan Milojević i njegov treći, najmlađi zet Vladimir Petkovski. Iz dva hektara vinograda rade šardone, smederevku, roze, ali i crvena vina za koje je vladalo veliko interesovanje. Vranac barikirani Aberdar2015, kaberne Uranak 2011, te barikirani Vidik2015 izvanredan su izdanak vinograda starog osam godina. Nažalost, polovina potpada pod udar kopa i nestaće, a ovi vredni ljudi će to nadoknaditi sadnjom novog.
Milojevići zasad nisu u Udruženju, ali vinarija Zorča, verovatno najopremljenija u Lazarevcu za vinski turizam jeste. Njihov Liber traminac je sve popularniji, međutim izvanredno vino iste sorte probamo i kod Dimitrijevića koji imaju vinariju u Cvetanovcima. Otac Slobodan, inače vozač saniteta, a prema sopstvenim rečima „fizikalac u vinogradu” i sin Dušan već sedam godina vode jednu od najmanjih vinarija u Udruženju. Proizvode oko 3.000 litara vina iz sopstvenih zasada i zakupa.
Konačno, uživamo u popularnom vinu sa Kosova koje i inače oduševljava iskrenošću, ali sad i sve boljom tehnologijom. Rajska bašta, crvena kupaža iz dekantera sa grožđanim reljefom verovatno je najbolja i najelegantnija ikada, Chardonnay vinarije Antić besprekoran, a sva vina ovog proizvođača dokazuju izuzetnost teroara na kome uspevaju.
Za kraj, vraćam se do jedne usamljene, gotovo neprimetne flaše na stolu gde je služena hrana i gde na etiketi piše: „Cabernet Sauvignon barrique, proizvedeno u čast venčanja Ive i Nebojše”. Neko reče da će se proizvođač pojaviti ali da je zastoj na putu, a da je reč o veoma skupom vinu što bi inače bio raritet na ovoj manifetaciji. Konačno, pred zatvaranje festivala, stiže izvesni Života Đorđević i nosi balon belog vina. Pre razmene reči, probamo vino iz balona. Sovinjon blan iz 2016. godine, po mirisu dobro, po ukusu još bolje, mirisno, već zrelo, puna usta…
- Ja sam samo predstavnik vinarije Ilić iz istočne Srbije, selo Rečka - započe Đorđević, hemičar po struci koji proizvodi razne vrste vrata, keksa, ali i sopstvena vina. U tom istom rodnom selu poznat je po tome što organizuje proslave svetog Trifuna, što je kako kaže uradio dosta na promociji vina istočne Srbije u Novom Sadu i Beogradu, ali i kao čovek koji je sa kumom osnovao jednu od većih makedonskih vinarija. U selu Rečka ima vinski pogon koji proizvodi 3-4 hiljade litara, samo deseti deo od mogućih kapaciteta. Njegova je porodica svojevremeno imala najveći vinograd u tom delu zemlje, a vino koje napravi isključivo je za sopstvene potrebe i poslovne prijatelje. Nema ga u prodaji, baš kao ni ove kupaže kaberne frana i sovinjona iz berbe 2007, koju je spremio za sinovljevu ženidbu:
- Ne živim od vina pa mogu da pravim razne kupaže. Imam jednu vrhunsku koju zovem Belo brdo, a rkaciteli i belan iz Makedonije su u kombinaciji pola-pola. Podrum Ilić promovišem na prijateljskoj osnovi. Gazda Goran ima nov zasad od 12 hektara, gde je glavna sorta crvena tamjanika. Raritet, hibrid gde se na kaberne sovinjonu kalemi klon bele tamjanike. Poprimila je sve lepo i humano od kabernea, a uzela malo muskatne arome. Međutim, totalno je nerentabilna za proizvodnju jer nije otporna na mraz. Podrum Ilić preradi između 50 i 70 hiljada litara a ostatak grožđa proda, odatle se i ja snabdevam. Od belih sorti još uzgaja sovinjon blan, šardone, rajnski i italijanski rizling i nešto malo pino griđa, a od crvenih, uz crvenu tamjaniku, kaberne sovinjon i fran. Roze od kaberne frana im je najprodavanije vino. Nagrade? Kaberne sovinjon sam davnih devedesetih godina doterao u Temerin gde se održava čuveno ocenjivanje vina. I Temerinci su se tad „pelcovali” za ta crvena vina. Zemlja je u Temerinu plodna a loza je „korovčina” i traži lošu podlogu, kamen. Što podloga gora, to vino bolje, primer je Dalmacija. Ako u pustinju dovedeš sistem kap po kap, kao što su Izraelci uradili, napravićeš haos!
Jedino je rizling još u Srbiji - rizling
Podrum Dajić nije izneo svoje novo vino od sorte kaberne fran, ali je izložio perfektan sovinjon blan Tabula, kao i izuzetan Rajnski rizling 2010 u elegantnim visokim bocama. Pomalo je čudno da se vrhunsko vino izloži na premijernoj vinskoj priredbi i to rajnski rizling? Da je italijanski, možda bi zbog loše reputacije iz doba industrijske proizvodnje sve to imalo i nekog smisla…
- Džaba kad ga ne možeš prodati - kaže sa kiselim osmehom jedan od cenjenijih srpskih vinara sa istoka Srbije. - Imam još par stotina flaša. Vino je izvanredno, ali rizling je rizling. To se u glavi srpskog kupca i poimanju vinske kulture još dugo neće promeniti.
Poslednji Mohikanci
Lazarevačka vinarija Srž Milovanović je izložila čitavu paletu proizvoda a uskoro će imati pet sertifikovanih vina. Pomenuta tamjanika Mina tek očekuje postupak sertifikacije jer vlasnik vinarije Rodoljub Milovanović priznaje da se na njoj malo isprobavao:
- Tamjanika ide malo na štos jer ja jesam taj igrač, ceo život samo rizikujem. Čim sam ušao u vinarstvo bio je to veliki rizik, a rezultat, videćemo šta će biti. Imamo zasad bazen i vinoteku uskoro otvaramo, ali sam rizikovao toliko da mogu da napišem roman. I to dobar. I sešću da ga pišem. Inače, Mina je dete mog šuraka koje živi u Kanadi i koje je oduvek verovalo u mene i u moju odluku da se bavim vinom. Od samog početka, čak i onda kad moja rođena ćerka to nije. Kao mala je još pričala: „Teča će da napravi dobre stvari s vinom, a ja ću biti konobarica kod moga teče”. Ali ne krivim ni moju ćerku, jer mi vinari, mi smo zaista poslednji mohikanci - kaže sa osmehom.