Rubin: Tajna dobro održavanog džina
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Rubin iz Kruševca je mnogo toga naj. U Srbiji i šire. Zapanji vas kad vidite te vinograde uređene kao pod konac, među kojima je i onaj ubedljivo najveći od autohtonog prokupca. Pa najveći broj drvenih buradi od 500 litara punih vrhunskog vinjaka, njih 1.200 na pet nivoa po 105 u redu, i sve pod istim krovom.
A onda čujete da u ovom vinsko-alkoholnom džinu radi istovremeno 20 tehnologa, ubedljivo najviše na jednom mestu u čitavom regionu i da imaju možda najsavremeniju vinsku laboratoriju centralne Srbije. I na sve to ide podatak koji mnogi umeju da previde, a to je da Rubin ima najviše etiketa sa zaštićenim geografskim poreklom od svih vinarija u Srbiji s onom čuvenom ljubičastom markicom najvišeg garantovanog kvaliteta za vina sa „Lazarove zemlje“!
Danijela Jovanović, generalni direktor AD Rubin
Rubin postoji više od šest decenija, iz njegovih pogona i škole potekli su brojni eminentni domaći stručnjaci. Sa 1.200 hektara vinograda u rodu, neprestanim širenjem površina uz kapacitet vinskog podruma od 22,5 miliona litara, gde je oko polovine u betonskim tankovima koji su sa unutrašnje strane zaštićeni visoko inertnim epoksi premazima, te godišnjom proizvodnjom od oko osam miliona litara, Rubin zapravo prodaje više od 17 miliona litara alkoholnih pića u vidu preko 80 različitih proizvoda!
Rubin ima najviše etiketa sa zaštićenim geografskim poreklom od svih vinarija u Srbiji!Na prvi pogled jasno je o kakvom se gigantu radi, od vina, preko vinjaka, votke, vermuta, likera, rakije, a u poslednje vreme, kao pravi hit među mlađom populacijom, špricera i Vinjak Cole u limenci. Odavde proizvodi idu u 23 zemlje sveta, od Amerike do Kine i Australije. Rast izvoza poslednjih godina je oko 20 procenata, u čemu ulogu imaju i uspešni nastupi na sajmovima ProWien u Dizeldorfu i Šangaju, ali i početak prodaje špricera na tržištima Francuske, Rumunije i Hrvatske.
Kako bi po logici stvari priča o vinariji trebalo da krene iz vinograda, eto nas na 240 metara nadmorske visine u onom po imenu Bačina koji ovde smatraju najstarijim i najlepšim. Pino noar i italijanski rizling posađeni su na sedam brežuljaka 1980. godine da bi deo bio iskrčen tridesetak godina kasnije, pa obnovljen sortama merlo i prokupac 2013. godine, tako da se danas talasasto širi 40 hektara pinoa, upola manje rizlinga, 12,5 hektara merloa i 7,5 hektara prokupca. Rubin ukupno uzgaja preko 30 sorti vinskog grožđa od čega je samo prokupac na 50 hektara, što predstavlja ubedljivo najveći zasad u Srbiji, dok je merloa 150 hektara.
- Uz poznate internacionalne sorte uzgajamo i rkaciteli, muskat, a u Belanovcu smo, recimo,eksperimentalno posadili malbek, rebo i marselan dok smo u Žitorađi nešto kasnije podigli zbilja veliki zasad marselana – kaže Marko Malićanin, glavni enolog Rubina. – Između 2009. i 2013. godine podigli smo oko 800 hektara, najviše oko Leskovca, Vranja, na Karađorđevom brdu kod Paraćina gde ima fantastične frankovke, u Jasenju kraj Aleksinca sjajan je prokupac koji fantastične rezultate daje i u Žitorađi, Bojniku i Grevcima kraj Ribarske Banje. Ozbiljan je benefit kad ovu eutohtonu sortu možete ubrati sa različitih mikrolokaliteta, pratiti kakve rezultate daje na različitim ekspozicijama, zemljištu, nadmorskoj visini, i onda na kraju u kupažama stvarati vino po sopstvenoj želji. Vinograd Suvaja iz devedesetih godina, možda najstariji zasad sovinjon blana u Srbiji, idealan je za kasne berbe. Godine 2018.preradili smo oko 12 miliona kilograma grožđa od čega je trećina iz otkupa. Zbog toga razvijamo nove površine, na jugu Srbije se nalaze potpuno devastirani Navipovi vinogradi. Uz nekih šest-sedam malih jezera, tu su možda najbolje ekspozicije u zemlji za crvene sorte, ali je tamo sada bukvalno džungla. Od preko 700 hektara, uzeli smo stotinak u rodu da obrađujemo. Po pitanju sirovine, Rubin ima tu mogućnost da se bavi proizvodnjom veoma široke lepeze vina, od onih najkvalitetnijih poput etiketa iz serije Terra Lazarica Barik i Amante, vrhunskih penušavaca Blanc de Blanc Vronsky od sorte šardone ili roze varijante Vronsky od pino noara koji je pet do šest godina ležao na talogu, preko serije Rubin vina sa pečatom, do stonih vina koja se mogu naći u gotovo svim maloprodajnim objektima. Znate koliko nama znači kad nam vinograd donese 12 tona fenomenalnog merloa po hektaru sa 23 grama šećera! To je pravo blago iz koga nastaju vina poput Medveđe krvi ili Rubinovo crno. Opet, ovde na Bačini mene sve asocira na vrhunski pino...
Glavni enolog Marko Malićanin i generalni direktor Rubina dr Danijela Jovanović - razgovori o budućnosti i sadašnjosti
Ovde su stručnjaci inicirani idejom da se vinogradi nalaze na geografskoj širini Bordoa ili Toskane još 1980. krenuli da se bave zaštitom geografskog porekla i kvaliteta kako bi vrhunska vina Terra Lazarica ponosno ponela te oznake 2017. godine. Danas, dok se kroz gustu šumu vraćamo u Kruševac i proizvodni krug Rubina, postaje sve jasnije zbog čega se ovaj dragulj vinarstva i vinogradarstva jednostavno morao očuvati.
U pomenutom krugu, od upravne zgrade kreće se u zahtevan obilazak, mnogo je toga za videti. Veliki deo visokih tankova nalazi se na otvorenom, standardne vinarske mašine su zbog gigantskih dimenzija gotovo neprepoznatljive, a prokupac bukvalno kulja iz cevi debljine ruke Arnolda Švarcenegera. Poseban odeljak za odležavanje penušavca bio bi dovoljan brojnim srpskim vinarijama za kompletan rad i barik salu, da ne govorimo o posebnom podrumu za odležavanje vina ili onom koji se lagano pretvara u tajanstvenu podzemnu arhivu, mali muzej, izložbu razvoja Rubina.
Bačina, vinograd na sedam brežuljaka
Godišnje proizvode i do četiri miliona litara vinjaka, ali destilat uvoze jer u Srbiji nema dovoljno grožđa ni za vino.Proizvodnja buradi u specijalizovanoj pinterskoj radionici, osmišljena kroz dugi niz godina prvenstveno za sopstvene potrebe, lagano kreće u komercijalnom smeru jer se kvalitetne bačve i barik burad od domaćeg hrasta sve više traže u Srbiji pa i šire, te ih danas u Rubinu izrađuju u raznim veličinama pa i po specijalnoj porudžbini. Kvalitet izrade nije upitan kada se zna da je 1.200 buradi u hali za odležavanje vinjaka izrađeno ovde isključivo od hrasta kitnjaka. Ali pre ulaska u tu „dvoranu tajni“ gde obitavaju jaki alkoholi stari i preko pola veka, prolazi se kroz još jedan frapantan prizor. Podrum proizvodnje destilata identičan je kao onaj u Kopru koji je i građen u isto vreme šezdesetih godina prošlog veka u Jugoslaviji.
Ovih 60 prohrom tankova u kojima je 4,5 miliona litara destilata međusobno su povezani, poseduju sve sisteme za automatski rad i održavanje optimalnih uslova.
Tankovi puni destilata, u pogonu skoro pola veka bez greške. A destilat se još uvek uvozi, grožđa u Srbiji skoro ni za lek…
- Godišnje proizvedemo četiri do pet miliona litara vinjaka, ali deo destilata uvozimo iz Francuske kako bismo zadovoljili sve veću potražnju za ovim proizvodom. Tankovi koje vidite postavljeni su 1974. godine i sve besprekorno funkcioniše skoro pola veka, što znači da su ljudi koji su liniju postavljali zapravo bili daleko ispred svog vremena – objašnjava Malićanin.
Nešto kasnije u ne previše velikoj ali lepo uređenoj degustacionoj sali uz lepo uparenu hranu i vino probamo ono što dokazuje ekstremne potencijale Rubina. Od standardnih etiketa, preko nove premijum linije Amanta, do raritetnih vina. I naravno vinjaka starog nekoliko decenija kao najboljeg deserta.
Prvi destilacioni aparati iz 1963. godine kasnije su zamenjeni
Kaberne sovinjon iz berbe 1999 još je u snazi, dok oduševljenje izaziva Rizling Italijanski 2003, kasna berba, jedinstveno vino proizvedeno od grožđa koje je delimično bilo pod uticajem plemenite plesni. Živ i uljast sa 13,5 % alkohola i sedam grama šećera, te razvijenim tercijarnim aromama, na nosu nudi med, pčelinji vosak, lanolin, suvo voće. U jednom trenutku pražnjeni su neki stari tankovi i u jednom je otkriveno zaboravljenih 10.000 litara ovog nektara!
Prava sreća, jer je potom flaširano i danas je jedno od najskupljih belih vina Srbije. Ali da ga probaju imali su priliku samo retki srećnici, baš kao i zlatno vino stila „pino de šaran“ (Pineau des Charentes). Jedinstveni aperitiv, retkost u čitavom vinskom svetu jer postoji još samo u maloj oblasti u Francuskoj, dobija se od šire muskat otonela uz dodatak vinskog destilata nakon čega odležava najmanje dve godine i dostiže do 22 % alkohola. Ovaj Rubinov sa 19 procenata nakon deset godina odležavanja je čudesnog je ukusa i aroma.

Ogromni tankovi su praktično kud god se čovek okrene
Ono što je trenutno u fokusu objasnio je glavni enolog u nekoliko rečenica:
- Dugo smo čekali tako dobru godinu kao što je bila 2018. Mimoišle su nas nepogode, grad, suša, kvalitetnim radom u vinogradu i dobrim programom zaštite proizveli smo vino vrhunskog kvaliteta. I kvalitet i kvantitet izvanredni, što je važno jer nam najveći deo grožđa i dalje učestvuje u stonim vinima. Posebno će crvena vina biti dobra, praktično, ovo je bila prva godina da smo po nahođenju mogli da biramo momenat berbe.
A budućnost je jednom rečju razjasnila generalni direktor Rubina dr Danijela Jovanović rečima:
- Mnogo toga zavisi od nas proizvođača, ali i države Srbije. Jer uprkos svim potencijalima i povoljnom položaju, mi se jednostavno ne nalazimo na vinskoj karti sveta. I zato je svaki nastup van granica, svaka nagrada poput zlata na međunarodnom ocenjivanju vina u Ljubljani 2018. godine za Rubinov Prokupac kao i medalja za ovo vino na AWC Vienna mali ali neophodan korak u svetliju vinsku budućnost.
Raspade se Juga zbog vinjaka?
U pravom moru buradi odmara Rubinov Vinjak, dve, pet godina ili čak i četvrt veka star, kao onaj s oznakom XO namenjen restoranima Maxim’s u vlasništvu Pjera Kardena. Tu su i arhivski primerci, praktično konjaka, stari preko pedeset leta. Ono najbolje iz svake godine. Najviše vinjaka prodato je 1990. godine pred rat, a rekord iznosi čak 19 miliona litara. Da li su ljudi pravili zalihe predosećajući nevreme, ili je vinjak previše okuražio pojedince i rasplamsao animozitete, sad je nevažno. Bitno je da se ovo piće danas s ponosom izvozi širom regiona, a u cilju zaštite i prepoznatljivosti originala na grlo boce se stavljaju posebne etikete koje je nemoguće imitirati.