Zaboravljena vinska baština
- Tekst Redakcija Vino.rs
- Objavljeno u Reportaže
-

Nedavno održana degustacija organskih proizvoda vinara Oskara Maurera u prostoru Wine & Pleasure u Beogradu nije bila samo pokazna vežba kako se od prirode može dobiti najbolje, već i nagoveštaj da bi ovakvih vina, koja se uglavnom piju u ekskluzivnim restoranima van granica ove zemlje, moglo uskoro da bude znatno više i u Srbiji.
Osam ozbiljnih etiketa i jedna u nastajanju obeležile su susret s trenutno najeksponiranijim promoterom organske proizvodnje i autohtonih i zaboravljenih sorti na ovim prostorima, uz pravu eksploziju aroma, ali i vina svuda oko nas! Naime, Oskar je poželeo da nas iznenadi penušavim Pet Nat 2019 vinom od retke sorte ezerjo. Međutim, uprkos preduzetim merama opreza nekolicina prisutnih, uključujući i Mauera, bili su okupani u gustom i mirisnom svežem vinu koje je izletelo pod pritiskom od četiri ili pet bara!
- Juče kad sam ga probao nije eksplodiralo – izgovorio je mokar i zbunjen Mauer, praćen ipak ovacijama okupljenih.

I tako je krenulo upoznavanje sa sortom koja je bila gotovo izgubljena. Dok se sveža kevedinka pila na svakodnevnom nivou, ezerjo, koji u prevodi znači „1000 dobar" su Česi ali i naši vinari u Bačkoj gotovo isključivo koristili za penušavac. Grožđe dolazi iz vinograda starog više od pola veka, to je čokotaš sa 600-800 grama prinosa i još se ne zna hoće li se ubuduće penušavac raditi kao Pet Nat ili tradicionalnom metodom. U trenutku kad je Oskar krenuo da se bavi održanjem ove sorte ostalo je bilo još samo 800 čokota u pola metra peska koji je sortu očuvao od filoksere, dok je koren u bogatom lesu. Uostalom, priča Oskar, taj je pesak sve današnje sorte očuvao od filoksere, sorte koje su prvobitno rođene na Fruškoj gori i koje Maurer danas polako vraća u prvobitno stanište, a odatle opet na sever, u Hajdukovo. Zato i ne čudi njegova tvrdnja da on radi 12 autohtonih srpskih sorti od kojih pet pre njega nije imao niko! I zbog čega verovatno zaslužuje još veća priznanja nego što su ona od vinoljubaca širom sveta.

Ima li još sorti ovde za otkrivanje?
- U stogodišnjim vinogradima ima sorti za koje ni ja ne znam šta su. Ipak, nakon 26 godina fokusa na lokalnim, polako otkrivam internacionalne sorte – kaže uz osmeh. – Idem nekako unazad pa se sad igramo sa kaberneom, merloom, pino noarom. Ali, umesto da koristim „najbolji teroar", što ne volim ni da kažem, niti mi je cilj da napravim najbolje vino ili vino koje će ljudi razumeti, ja zapravo pokušavam da uparim određene sorte sa njihovim odgovarajućim pozicijama. Upravo sam u ovoj berbi shvatio da je najviši nivo razumevanja kad nešto osetiš, a ne kad razumeš glavom. Konkretno, kaberne radim već 17 godina, pa sam krenuo i druge crvene sorte, ali i rajnski rizling.

Dok se u čaše lije veoma bistra i zlatna Sremska Zelenika 2017, a na beskvasni hleb mažemo biodinamički puter Zorana Petrova iz Vršca koji ima neverovatan i zaboravljen ukus na puter(!), zanima nas zbog čega se Maurer sad orjentiše na internacionalne sorte kad za njegovim autohtonim vinima vlada velika potražnja u svetu.
- Nije cilj da pravimo ekstremna vina kako bi smo se razlikovali od ostalih. Lično ne volim šablon, vina rađena po klišeu, ali ako ima neki teroar koji odgovara kaberneu, da na njemu bude klasičan, onda to i treba napraviti. Međutim, imamo na severu Bačke jednu super parcelu po imenu Fodor gde je sjajan teroar za italijanski rizling. Master of Wine Kerolajn Gilbi je prošle godine u časopisu Decanter, kad je pisala članak o oranž vinima, upravo ovo vino navela kao primer kakav treba oranž da bude i to se vino danas pije u baš dobrim restoranima širom sveta. Čuveno je na međunarodnom nivou. E, tu sam na istom mestu posadio kaberne i nekoliko godina mislio da sam pogrešio jer tu nikada ne mogu dobiti klasično, tamno crveno vino puno tanina i alkohola. Pa sam rešio da promenim stil i ove godine macerirao kaberne samo pet dana, a vino će posle pola godine bez sumpora ići u bačvu. Biće to bomba od voća, jako pitka.

Sremska Zelenika 2017 elegantna, puterasta sa malo peckajućim kiselinama i dugom završnicom dolazi iz Karlovaca sa jednog od istorijski najboljih poteza vinograda gde su 1909. godine sađeni bakator i zelenika. Potpuno je izbistrena bentonitom i lepo se razaznaje da će svako sledeće vino biti mutnije i bliže dubokom ćilibaru sve dok ne pređemo na crvena vina koja će opet bivati sve tamnija, počevši od Maurer Cuveea boje isprane lila cvekle. Ali, nije sve u boji i bistrini, očigledno.
Sledi Tamjanika Muscat 2017 koja uskoro menja etiketu i zvaće se samo Tamjanika. No, to je posebna tamjanika, tako drugačija od svake koju ste probali i koja jako vuče na eksloziju grejp kiselina koja oduševljava. Oskar napominje da je ovaj stari klon zvan još i mirisavka opisao Prokopije Bolić 1816. godine na Fruškoj gori, mada je ima i u Rumuniji pod imenom tamjanioza.

Medenac Beli 2017 praktično je najmasovnije vino sa skoro 30.000 čokoti. Nakon 14 dana maceracije i 20 meseci u bačvi to je još jedno od vina koje bi moglo biti lako razumljivo širem krugu ljubitelja vina.
- Neka od mojih vina jesu ekstremna, ali upravo takva vina meni traže u najboljim restoranima sveta. Isparljive kiseline, bret, miris na miša, kiseo kupus. Ne volim vino sa greškom, ali mane vina praktično se danas ultimativno traže. Vrhunski šefovi nalaze inspiraciju u takvim vinima, a i mlade generacije koje sve više paze na ishranu i da sve bude što prirodnije. Sad zamislite mene koji ne dodajem ni sumpor, a onda dođu predstavnici možda najveće distributerske kuće Amerike, probaju moja vina i od svih im se samo jedno svidi uz obrazloženje da su mi vina konvencionalna!

Jedno od ekstremnih vina je svakako oranž Rajnski rizling Totem 2017, a priča o njemu je veoma zanimljiva za razumevanje organske proizvodnje.
- Vino sam macerirao 20 dana i rađeno je bez sumpora. Dugo pokušavam da napravim dobar rajnski rizling, ali je devet godina napora prošlo bez pravog efekta. Sve sam probao i činio, a onda 2017. godine rekao vinu: „U tebe sam najviše uložio, neću ništa više da radim, propadni!" I ostavio sam otvoren sud, bez sumpora da bi na kraju to postal vino koje mi se izuzetno svidelo. A sviđa se veoma i ljudima u Londonu, Berlinu, Parizu...
Ovo nas je vino velikog volumena, idealno uz crvena mesa, ujedno uvelo u crveni spektar vinske priče gde primećujem da Cuvee Maurer 2017 skoro svako može da razume. Kupaža 50 % kabernea, 30 % frankovke uz ostatak kadarke veoma je pitko vino sa mnogo voća i prirodnih aroma. Uz malo sumpora odležavalo je u starim bačvama s idejom da istakne teroar i sortnost.
Kadarka 1880 iz berbe 2018, mlada i veoma vibrantna pokazuje veliki potencijal. Ima slabo izražene čak i „tražene" isparljive kiseline koje ubrzo nestanu, ali je zbog toga Maurer naziva svojim najekstremnijim vinom.

Pino Noir 2015 kao novitet ostavlja izuzetan utisak, nagoni nas da pitamo Oskara da li bi ga slao na Decanter iako znamo da ne šalje vina na takmičenja.
Za kraj uživamo slasnu Corvinu 2017 koja posle svega deluje kao ozbiljni puterasti napitak od zrelih i sočnih višanja, još jedno vino koje bi moglo da izvrši konačan proboj na urbanu domaću vinsku scenu gde još postoji jasna diferencijacija na vinske snobove i masovne uživaoce litarskih vina. A za Maurera u Beogradu malo ko zna, južnije od prestonice još manje.
- Želim da smanjim količine za izvoz. Posljednjih 90 dana smo već tri-četiri puta vozili vino za Beograd, prodali više nego ikada. Sve je veća tražnja, a mi se kao lokal-patriote godinama trudimo da pustimo ovde korenje i sa autohtonim sortama budemo prisutni u glavnom gradu. Eto, vinska kultura očigledno sad stasava i do kraja godine imaćemo barem još tri degustacije u Beogradu, pa obećavam u saradnji sa našim partnerima da će onaj ko želi da pije Maurer vina to doista i moći.
Ipak ima razlike
Pitali smo Oskara kakva je bila berba 2019. i da li je tačna tvrdnja da nema razlike u kvalitetu vina ako na čokotu ostavite 700 grama ili 1,2 kilograma?
- Na Fruškoj Gori je ove godine nažalost vrlo nizak prinos, na severu je nešto bolje, ali je zato kvalitet prva klasa. Jedna od najboljih godina do sad jer je posle kiša, od jula, nastupilo jako lepo vreme koje traje. Inače, ako je konvencionalni vinograd u pitanju onda u rodu između 700 grama i 1,2 kilograma nema velike razlike, no kod nas, gde nema đubrenja, tu je zemlja siromašna i svaki gram znači, pa postoje ozbiljne razlike između 500 i 700 grama na čokotu.
Sorte
Maurer danas proizvodi vina od sorti kadarka, sremska zelenika, bakator, medenac beli, slankamenka bela i crvena, kevedinka, furmint, ezerjo, divlja crnka, grašac stari klon i frankovka.