Tarpoš: Gastronomsko-enološko srce Šumadije
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Reportaže
-

Posetili smo stari a novi Tarpoš restoran istoimene vinarije. Na istom mestu, a sa dolaskom novih vlasnika praktično potpuno izmenjene strukture, arhitekture i idejnog usmerenja, dok je ponuda vina i hrane spoj najboljeg, onoga po čemu je ova kuhinja decenijama poznata i nekih novih gurmansko-estetskih vetrova. I videli i čuli nešto izuzetno i premijerno.
Dugi je niz godina osim po kamenu sa obližnjeg Venčaca, Bukovičkoj banji, Risovačkoj pećini, te Orašcu kao bitnom mestu srpske istorije, Aranđelovac u Šumadiji bio poznat po vinima i gastronomiji vezanoj uz restoran i vinariju Tarpoš Tike Vrbice. Isto tako je godinama u vinskim krugovima kružila tiha vest kako Tika namerava vinariju da proda što bi jako rastužilo ljubitelje njegovog čuvenog kuvea 1804 Selekcija od merloa i kabernea. Pogotovo kad je pre par godina na Beogradskom salonu vina predstavio modernizovane etikete i sve upečatljivija bela vina. A onda se pre nešto više od godinu dana dogodilo, vinarija je prodata.

- Tika je i dalje na neki način prisutan – kaže Miodrag Krsmanović generalni direktor Tarpoša od 1. januara 2021. godine. – Biće prisutan kao konsultant i prijatelj kuće dok nedaleko odavde gradi svoju mikro vinsku priču. Uostalom, jako je dobar prijatelj sa novim vlasnicima vinarije a ja sam kumstvom vezan sa njim kod koga sam mnogo toga o vinogradu i vinu još kao dete i mlad momak naučio. Iskreno, ponosan sam da kao deo porodice i neka vrsta karike nastavim Tarpoš tradiciju Vrbica.
Ono što danas vidimo i čujemo u restoranu Tarpoš i oko njega, uz gotovo neverovatnu radnu biografiju naizgled veoma mladog direktora Krsmanovića izaziva čuđenje. Kao prvo, jedva primetno skretanje već blizu centra Aranđelovca sa puta u brdo vodi na uzak ali dobar put kroz zelenilo. Nešto više od kilometra uspona treba preći do velike ozidane kapije Tarpoš poseda a put završava usred vinograda ispred poznatih gabarita restorana. Iako smo stigli dosta rano i pre zvaničnog otvaranja vrata objekta koji radi od podneva, već je veliki broj luksuznih automobila parkiran na prostranom parkingu koji će oko ručka biti ispunjen do poslednjeg mesta.

Tu su dve terase na kojima se može smestiti oko 150 gostiju, na onoj sa lounge delom i natkrivenoj pokretnom pergolom stotinak. Fantastičan pogled na Aranđelovac, venčačke kamenolome i okolna brda na kojima su vinogradi vinarija DeLena i Đoković, pruža se podjednako fascinantno i sa svakog mesta u restoranu koji prima 125 ljudi. O toj otvorenosti pogleda i svetla koje dopire sa svih strana biće još reči ali smo u prvi mah zaslepljeni uređenjem enterijera. Novac, ali i ideje se nisu štedele ni na jednom kvadratnom santimetru objekta, uređenja, servisa.
Od čuvenog lokalnog belog mermera, preko okruglih kamenih stolova gde samo materijal dopremljen iz Južne Amerike staje desetine hiljada dolara, do recimo oznake toaleta na kojoj su siluete muško i žensko od neke vrste mahovine, sve je uređeno sa puno mere i u službi estetike a ne samo luksuza. Baš kao što su vrhunske čaše spremne da se ispune Tarpoš vinima, ali onim iz berbe 2021 koje potpisuje novi enolog Jelena Živanović.

- To je praktično prva naša berba – objašnjava Krsmanović. - Nulta je bila 2020, dotle smo koristili Tikina vina koja su preostala pri promeni vlasništva.
Vinogradi se nalaze na položajima Vrbica i Orašac i 400 metara nadmorske visine što je uz vetar koji neprestano briše zbilja veliki potencijal. Uz postojeće zasade upravo sade 5,5 hektara vinograda od čega jedan hektar malbeka, tamjaniku i prokupac što su tri nove sorte u portfoliju
- Imamo i malo muskat hamburga koji nam služi za kulinarske specijalitete i čuveno tikino kiselo grožđe iz turšije.

Iako je svestan da je organski uzgoj i vino trend, Krsmanović objektivno sagledava stanje stvari. Kaže da se nalaze u izrazito voćarskom kraju gde se mnogo prska i da uz jak vetar koji neprestano duva od komšijskih voćnjaka praktično ne moraju ni da prskaju grožđe. Apostrofira Sauvignon Blanc 2021 kao najpotentnije Tarpoš vino trenutno što je istina. Dosta je po aromatici „zeleno“ sa puno prizvuka Novog sveta a opet nekako drugačije i originalno.
Zato su upravo iz francuske nabavili klasične burgundske boce i za šardone dok će one provansalskog stila čuvati rizling i tamjaniku, jedinu koja dolazi iz otkupa. Od vina koja je Jelena radila imaju još roze od širaza, a napravljen je i novi kaberne-merlo cuvee kao veoma lagano crveno vino za leto. Šardone Menuet 2020 je u ponudi kao i čuveni merlo Tarpoš uz vino 1804 Selekcija koje je Tika tri godine negovao u srednje pečenom slavonskom hrastu.

Dok silazimo u takozvanu VIP salu ispod restorana saznajemo da se uz posebne digitalizovane usluge na novom sajtu priprema i štampano izdanje posvećeno informacijama iz vinsko turističke ponude ovog dela Šumadije koje će Tarpoš dva-tri puta godišnje objavljivati. Pomalo smo razočarani činjenicom da nećemo videti proizvodne delove vinarije, barik podrum ali naš domaćin kaže da se tamo pripremaju za radove koji slede.
Jedan deo VIP salona je domaćinski udoban sa kožnom garniturom i džinovskim ekranom. Drugi krasi fascinantan sto iz jednog komada drveta za kojim, kroz priču o budućim planovima Tarpoša, otkrivamo neobičnu biografiju brzog na rečima i raznim svetskim jezicima Miodraga Krsmanovića.

- Moram priznati da izlazimo pomalo iz gabarita vinarije idejom da privučemo pažnju turista ka srcu Šumadije i Srbije. Želimo da pored vrhunskih vina, nove sadnje, čitav svoj turistički paket i potencijal stavimo pod jednu kapu. Da ne bude to samo restoran ili degustacioni deo, već da se rade posebne vinske ture, radionice, edukacije. Najvažnije je da se lokalna zajednica veže sa tradicijom koja u Tarpošu već postoji u čemu veliku ulogu može odigrati naše šumadijsko Udruženje vinara koje se brzo širi i radi čega sam već kontaktirao novog predsednika Sašu Novakovića. Želimo da širom otvorimo vrata sugrađanima iz Aranđelovca, Lazarevca, Mladenovca, Topole, Kragujevca. To potenciram jer smo malo zapustili vinski turizam u ovom delu Srbije. Nismo aktivni kao Novi Sad, Subotica, Aleksandrovac, imamo staru tradiciju ali ju je neophodno obnoviti.
I zaista ideje su nepresušne. Krsmanović pominje svoj boravak u Australiji gde je upoznao Master plan razvoja turizma sa tačnim podacima koliko je novootvorenih vinarija, koliko će biti izvezeno boca vina u svet do 2025. godine. Tokom sledeće dve godine plan je promenjen i apdejtovan do 2030. jer su već 2020. godine dostigli sve ciljeve.

- To je ono na šta treba da se ugledamo, na taj Novi svet a iskoristimo iskustvo Starog i pokušamo da svi zajedno delamo na teritoriji Srbije – priča s punim uverenjem.
Ređaju se projekti sa osnovom da se razdvoje posetioci koji su došli da ručaju, naprave fotografije u restoranu i vinogradima od onih koje zanimaju proizvodne hale, vinski tankovi, uređaji za destilate i praktična edukacija. Već je usvojena ideja vinske terapije sa psihoterapeutom i somelijerima što je trend u svetu. Ljudi piju vina, pišu šta osećaju dok psihoterapeut daje sugestije na osnovu opisanog.
U raznovrsnu atraktivnu ponudu uključiće se izrada mozaika vikendom, obnavlja se teniski teren koji je još Tika sagradio i za koji, kao i najavljene donatorske večere i turnire, među ambasadorima vlada veliko interesovanje. Male vinske radionice i animatorski programi nisu zaboravljeni:

- Deca neće učiti o vinu već o grožđu ono što sam ja sa 17 godina ovde video i od Tike naučio. Detetu od 10 ili 12 godina je to apsolutno vreme da se edukuje i kroz grožđe ga uvedemo u turizam i razmišljanje u kom će smeru ići njegova karijera. Lepo je i roditeljima koji dođu iz Beograda da deca dva sata oslikavaju etikete, što u mozaiku ili akvarelu. To sam video dok sam živeo u Turskoj a već sutra možemo izbaciti seriju tih etiketa ili neku pobedničku staviti na vino i pokloniti bocu roditeljima. Spremamo programe i za decu sa posebnim potrebama, a sve što radimo, činimo zbog onog najvažnijeg što ovde inače najviše nedostaje, da budemo kreativni.
U planu su biciklističke baze, mauntinbajkom se može obići Lipovac gde su brojne vinarije, spustiti se u Topolu jako brzo preko livade, samo treba obeležiti staze uz neke digitalne mape koje se već rade. U planu su i električni bicikli a jedna kompanija je već donirala i plot za punjenje električnih vozila.
U svakom slučaju radi se potpuna rekonstrukcija vinarije i podruma koja će biti gotova, nadaju se, do kraja godine. A kad je o vinu reč uradili su berbu šardonea za blanc de blanc penušavac rađen tradicionalnom metodom dok je krajem novembra 2021. obavljena kasna berba rizlinga sa čokota starih 20 godina za polusuvo desertno vino.

A onda Miodrag pali ekran i pred nama se pojavljuje čudo, prava ekskluziva kao finale svega što je ovaj mladi čovek nagovestio u priči.
Krajnje futuristički deluju grandiozne građevine za koje se očekuje da budu realizovane u roku od godinu ili dve dana. Multifunkcionalni prostor visine devet metara sa amfiteatrom za razne vrste dešavanja, festivale vina samo je jedan od objekata. Drugi predstavlja niz koji sadrži 26 soba sa 52 ležaja, dok degustaciona sala, gotovo potpuno otvorena sa dve suprotne strane podseća na kakvu modernu galeriju gde je umesto umetničkih dela sve podređeno fantastičnom pogledu na valovitu Šumadiju ali i velike hrastove, zaštitni znak ove vinarije.
- Sve je otvoreno i puno svetla što je trend u vinskoj arhitekturi koji sam primetio u Kaliforniji. Neprestano cirkuliše vetar pa steknete utisak da ste sve vreme napolju. Ne osećate mirise parfema, hrane, svega ostalog.

Vratili smo se u rastoran Tarpoš koji je već u 14 časova ispunjen do poslednjeg mesta kako bi uživali u specijalitetima. Oko nas su čuveni italijanski fudbaleri, direktori banaka ali i neki opušten mladi svet.
Iz jelovnika su najaktuelniji čuveni Tikini specijaliteti u nešto modernizovanoj izvedbi. Rolovane paprike i šljive, smokve sa gorgonzolom i orasima, rolovana ćuretina sa krem frešom i provansalskim začinima.
- Uz tehnologiju kao što su konvektomat pećnice, sous vide i membrasa peći trudimo se da što više budemo na slow food talasu. Sve se kuva nekoliko sati a posebno ističemo bezglutenske kolače na bazi pistaća i bez brašna, čega je malo kod nas.

Slatkiše radi porodična radionica Kaće Vulićević Ars Gustum. Na kraju, uz pogled na atraktivne šarene deserte, i ako se samo deo navedenog ostvari, ubeđeni smo da smo upravo upoznali samo jedan delić budućeg centra vinskog turizma Srbije. |