Bolje da nestane sela nego običaja, draga mi je poslovica po kojoj se ponašam svaki put kad se vraćam s vinskih putovanja hrvatskom obalom pa navratim, nenajavljeno, na čašu pjenušca kod obitelji Tomac. Taj put preko Plešivice, vinskog brda između Tomčeva Jastrebarskog i mog Samobora, nekoliko kilometara je kraći nego preko Zagreba, ali obično i nekoliko sati dulji. Tako je bilo sad, na povratku iz Istre. Pazili smo da kod Tomca dođemo oko 20 sati, kad se obitelj vrati iz vinograda.

(Pater peccavi... iam non sum dignus)

Ovog leta smo pili roze. Prilično često. U količinama. Zašto ovo pominjem? Pa kada bi me, ne tako davno, pitali šta mislim o rozeu, odgovorio bih: ja pijem vino, a te hibride, degenerike od grožđa, proizvode otpada, to ne konzumiram. Crvenkasto vino dobijeno od crnog grožđa postupkom za proizvodnju belih vina - pazi molim te.

Da nije ljubavi, da nije ljubavi... Da nije ljubavi ne bi svita bilo. Ni mene ni tebe, ni mene ni tebe. Ni mene ni tebe, moja bajna vilo. Tako pjevaju Dalmatinci o nama, o životinjama, o biljkama pa i o toj slavnoj vinovoj lozi.

Autohtonost sorti vinove loze

Što znači izraz autohton? To je složenica grčkog porijekla (αὐτο – auto, sopstveno i χθων – zemlja) koja u literarnom prevodu znači - sopstvena zemlja ili, u izvedenom: domaći, starosjedioc, samonikli, indigeni, aborigeni.

Autohton kao termin u svakodnevnom životu najčešće podrazumijeva da su oba roditelja neke jedinke (rase, vrste, sorte) rođena (nastala) u istom području (državi) kao i njihov potomak, dok termin alohton podrazumijeva da jedan od roditelja nije rođen (nastao) u istom području kao i potomak.

U Burgundiji nevreme. Oblast iz koje dolaze najskuplja suva bela vina na svetu trpi udare olujnih vetrova i obilnih padavina. Tamo gde je nastao šardone, gde se greške u vinogradu ne mogu ispravljati u vinariji i gde je teroar najsvetija od svih svetih vinarskih reči, bujice kiše dave čokote. Velika šteta. Ali ne mnogo značajno za nas. U svakom pogledu. Nažalost...

Letnji vinski festival u Lisabonu, Portugalija

29-tog juna, u hotelu Florida, Marquis de Pombal u samom centru Lisabona, održao se šesti Adegga Summer Wine Market 2013.
Poziv da budem gost letnjeg izdanja na ovom vinskom nastanu dobila sam od mog prijatelja, Andre Riberinho, koji je neoficijelan ambasador Portoa i portugalskih vina, sopstvenik i ko-osnivač najvećeg vinskog web sajta u Portugaliji.

A propos današnje teme i onih koje ubrzo slede, želim da apostrofiram da pojedinci (i oni koji su po vokaciji inženjeri poljoprivrede, ampelografi i dr.) teško razlikuju lozu i vinovu lozu, autohtonost i porijeklo sorte, da često sorte smještaju u nacionalne okvire i da time pokazuje da ne poznaju zakonomjernosti prostiranja flore.
Bahus sa vama!

Sve uz vino portogizer, di gutljaji samo klize. Tako recitira Đorđe Balašević u pjesmi „Al' se nekad dobro jelo”. Desetljećima mi poteku sline kad je čujem, a odnedavno, od ulaska Hrvatske u Eu, na taj mi stih kreću i suze. Hrvatska od berbe 2013. više ne smije to lijepo jesensko mlado vino zvati portugizac. U imenu sorte je geografski pojam, genetika je pokazala da se loza srednjom Europom doista proširila iz Portugala, iako smo donedavno mislili da to nije istina, a hrvatski pregovarači s EU nisu se sjetili zaštititi joj naše ime.