Postaje li Beograd vinska metropola?
- Tekst Ališa Huberman
- Objavljeno u Vinske priče
-

Pretvara li se Beograd u vinsku metropolu? Hoće li se uz porast interesovanja za vinsku kulturu i nastupanje glamuroznosti u domaćem proizvođačkom aspektu, prestonica Srbije u sve uspešnijem svetskom turističkom nadmetanju reklamirati i kao – Wine City?
Lako je uočiti da se u Beogradu ubrzano otvaraju nove vinoteke, vajn barovi, podrumi različitih gabarita, namene, ciljeva i programskih zamisli. Istina, neki se i zatvaraju, sele na naizgled perspektivnije lokacije… Od svega, najviše raduje raznovrsnost ideja vlasnika ovih novih vinskih svetilišta za najširu publiku. Šarolikost, ali sa mnogo mašte, truda i uložene energije nudi brojne nivoe za svaki ukus ili stepen interesovanja i vinskog obrazovanja.
Evo najsvežijeg primera – vinski bistro, vinsko-mesni bar i boutique vinoteka, tri naizgled dijametralno različite koncepcije, ali sve za pohvalu.
Pa, da krenemo...
Elitna i najžešća konkurencija „silikonskoj dolini“ (Strahinjića bana) prema broju ekskluzivnih lokala na dužni metar, Njegoševa se ulica lagano bliži ideji „vinske ulice“. Novootvoreni Bistro du Vin u Njegoševoj broj 52 pokrenut je pre nešto više od tri meseca, sredinom jeseni, pa se stolovi poređani na otvorenom duž velikih izloga očekuju tek na proleće da dodatno prošire ponudu sadašnjih sedamdesetak mesta. Sa ulice, trajno parkirani bicikl i nešto barik buradi uvode u tipičnu bistro atmosferu gde u centru lokala dominira verovatno najveća rashladna vinska vitrina u Srbiji. Tačnije, čitav zid prekriven je policama sa brojnim etiketama i potom ograđen debelim staklom kako bi omogućio formiranje idealne temperature.
To je istovremeno i izlog za vinski (ali i pršut) shop u kojem dominiraju francuska vina, mada ima i dosta domaćih. Na polici se uočava i zlaćana etiketa Armand de Brignac, firme koja se diči titulom najskupljeg paketa šampanjca na svetu, gde komplet od devet različitih boca staje pola miliona dolara! Takođe, na staklu dominira logo vinarije Zvonko Bogdan, a u rafu čak šest istaknutih etiketa ovog proizvođača. Ovo ne treba da čudi, jer Bistro su napravila tri drugara iz Subotice, od kojih je jedan suvlasnik pomenute vinarije, a sve držeći se koncepta da se u vinskom smislu pruži nešto inovativno u Beogradu:
- Ne insistiramo na vinima Zvonko Bogdan, iako smatramo da su među najboljima u Srbiji. Držimo isključivo srpska i francuska vina koja su osvajala razne nagrade i prema našim kriterijumima zaslužuju da se nađu u ponudi – kažu u ovom vinskom bistrou i dodaju da će redovno praviti tematske večeri na kojima će predstavlati pojedin avina i vinarije.
Tako će već od kraja januara i vinarije Belo Brdo pa preko tri francuske vinarije sa šest etiketa u februaru, krenuti i upoznavanje sa tridesetak domaćih i francuskih proizvođača do kraja godine. Najavljena su i gostovanja francuskih kuvara iz restorana sa dve Mišlenove zvezdice, što znači da slede izuzetna uparivanja i gastronomske fešte za maksimalno četrdeset prijavljenih hedonista, kako redovni gosti ne bi bili uskraćeni za izuzetnu atmosferu.
U međuvremenu, ovde možete dobiti biftek, pastu, salatu, ali konkretno, nije naglasak na hrani, već je cilj da možete nešto da meznete uz piće. Bistro vinska koncepcija 100%.
Stotinak metara niže ka Cvetnom trgu nalazi se Pampur bar, koji na uglu ulica Prote Mateje i Njegoševe već nekoliko godina privlači pražnju prolaznika, komšija i ozbiljnih kupaca. Teško se može zamisliti više različitih boca u manjem prostoru, dok jedna mesoreznica u centru prostorije od jedva dvadesetak kvadrata i naizgled nehajno razbacane naznake gurmeta ili paste nagoveštavaju da se ovde, ko zna i ume, može priuštiti neki gric uz čašu vina, bilo za minijaturnim šankom ili u udobnoj garnituri smeštenoj u sam izlog. Jer, gde bi drugde...
Vinski boutique u najsavršenijem smislu!
Ipak, najnovije otkriće u gradu je Steak & Wine bar, otvoren 6. novembra u Bulevaru Oslobođenja broj 73, tačno nasuprot stadiona Crvene Zvezde. Radi svakog dana osim nedelje, od podneva do ponoći, a Steak & Wine bar je poslednji u nizu projekata Srpske kuće vina, koja već poseduje jednu klasičnu vinoteku, vinoteku sa vajn-barom i sad konačno vinoteku u kojoj se može zaista ozbiljno i pojesti. Da bude još zanimljivije, jedan od suvlasnika je predsednik srpskog Udruženja somelijera, pa se pretpostavlja da vas ovde očekuju vrhunski saveti kad je svet vina i posluživanja istog u pitanju.
Prostor je podeljen u dva dela, onaj manji, isturen prema bulevaru, neka je vrsta zastakljene bašte i ima 15 mesta. Uređen je klasično vinski, sa burićima u funkciji stolova i drvenim barskim stolicama. Restoranski deo sa tridesetak stolica poseduje i mali udoban lobi sa pripadajući šankom. Očigledno se nije previše tipovalo na glamur unutrašnjeg uređenja, dok istovremeno stoji tvrdnja da se ovde sjajno jede, a cene vina su za nijansu više od vinoteke. Meni se bazira na mesu, stekovima, sažet je, vlasnici ne žele da ga šire, već insistiraju na tome da sve bude sveže i kvaliteteno. Za početak, proslavila se rozbratna koja zrije minimum 23 dana pre konačne pripreme, a tu je i meso od black angus govečeta, jednog od najboljih na svetu. Nudi se i antipasta meni, tri vrste pršute – italijanska, španska i domaća „crnogorska“. Ukupno oko 150 vinskih etiketa možete ovde degustirati ili uzeti „za poneti“.
Ovakvih vinsko-ugostiteljskih priča je u Beogradu svakog dana sve više. To istovremeno ne znači da je vino i vinska kultura zauzela u potpunosti pozicije koje bi želeli, jer reč je o Beogradu koji, iako diktira trendove, ne daje garancije da će slični projekti uspeti i u drugim srpskim urbanim sredinama. Izuzimajući Novi Sad, naravno, gde se uz već postojeću ugostiteljsku tradiciju pravi vinski bum tek očekuje. Kad dobijemo dojavu iz Vranja, Leskovca, Paraćina, Sombora, da kreću vinoteke, e tad ćemo tek biti na konju. Ili makar u karucama koje će poterati, recimo, Zvonko Bogdan. Što da ne...