Dobri i loši vinski trendovi
- Tekst Redakcija Vino.rs
- Objavljeno u Vinske priče
-

Vinska scena Srbije poslednjih godina u dobroj meri odražava trendove koji dolaze iz razvijenijih vinskih sredina. Postavili smo zato nekim od domaćih somelijera pitanje: Koji je najbolji, a koji najgori vinski trend koji se prepoznaje i u Srbiji?

Marko Marjanović (Hrastovina)
ZA POHVALU: Jedan od najpozitivnijih trendova koji se polako seli i kod nas je sve češće konvertovanje konvencionalnog vinarstva i vinogradarstva u organsko i biodinamičko. Podjednako je važna i sve manja tolerancija na invazivne hemijske metode kada je u pitanju zaštita vinove loze u vinogradu i tretman grožđa u preradi.
ZA OSUDU: Što se tiče trendova na globalnom vinskom tržištu, po mom mišljenju jedan od najnegativnijih je vrtoglavo bustovanje cena vina poreklom iz Bordoa i Burgundije, koja dostižu nezamislive cifre za prve rodove iz obe regije. Samim tim ta vina praktično postaju nedostupna za normalnog potrošača i ljubitelja vina u većini zemlja i njihovo postojanje se svodi na nivo muzejskih eksponata u vinskim vitrinama kineskih, američkih, ruskih i drugih nakupaca, kolekcionarskih fanatika i vinskih snobova. Sa druge strane, pored nesumnjive činjenice da ta vina sama po sebi poseduju visok kvalitet, treba jasno postaviti pitanje da li i pored toga opravdavaju sumanute vrednosti kojima su predstavljene na tržištu.

Vuk Vuletić (Podrum Wine Art)
ZA POHVALU: Najbolji vinski trend je svakako početak kreiranja identiteta vinskih rejona u Srbiji kroz specifične stilove i sorte najpogodnije za određene rejone.
ZA OSUDU: Najgori trend je težnja da se izvoz vina stavi ne prvo mesto, ispred prisutnosti i zastupljenosti naših vina na domaćem tržištu.

Miroslav Radojčin (Head sommelier Plantaže 13 Jul)
ZA POHVALU: Pozitivno je to što se sve više prepoznaje činjenica da vinski turizam donosi veliki benefit. Insistira se na lokalnom sortimentu, ne samo karaktera vinove loze, nego i gastronomije, sve više se forsira lokalni karakter vina. Domaće sorte vinove loze bukvalno daju mnogo bolje rezultate po pitanju kvaliteta i prepoznatljivosti, pogotovo što je danas kretanje ljudi u regionu daleko veće nego pre 10 ili 20 godina. Pomeramo se, putujemo, najnormalnije je ići u Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku, Bugarsku, Rumuniju, a i oni odande dolaze ovamo, time se stvorila mogućnost da se ljudi lakše upoznaju s lokalnim sortama.
ZA OSUDU: Negativan je utisak da u restoranima i dalje kao pre 20 godina nestručna lica prave vinsku kartu. To su uglavnom vlasnici restorana, menadžeri koji vinsku kartu biraju po principu ko od distributera više vina nudi besplatno, ili ko je platio da se nađe na vinskoj karti. To je posledica toga što se malo investira u stručnost osoblja, u somelijere i barmene, malo se ulaže u edukaciju. Takođe bi valjalo primetiti da i sami vinari mogu kolektivno da naprave veći pritisak na ministarstva vezano za veća ulaganja u vinski turizam, u vinograde i sam kvalitet vina, odnosno da sami insistiraju na boljoj kontroli kvaliteta. Ukoliko bi se kontrola kvaliteta podigla na viši nivo, vinari bi imali taj benefit da njihova vina u regionu jednoga dana koštaju nekoliko puta više nego sada.

Nemanja Papić (Iris New Balkan Cuisine)
ZA POHVALU: Mislim da je odlično to što se u prethodnih godinu ili dve veća pozornost daje malim, autentičnim vinarima koji su već zabeležili neke uspehe izvan granica, pa su sad i kod nas postali primećeni. Za mene je to najveći i najznačajniji trend koji se trenutno dešava u Srbiji, gde pod malim vinarijama mislim na Maurera, Sagmeistera, Kostu Botunjca, Bikickog...
ZA OSUDU: Ne znam šta bih izdvojio kao loš trend, jer jednostavno, sve što se događa na vinskoj sceni su zapravo dobre smernice za neka dalja iskustva i delovanja vinara. Samim tim, šta god da se dešava zapravo ne predstavlja nešto negativno.

Mina Majstorović (Square Nine)
ZA POHVALU: Ono što bih možda najviše izdvojila su vinari koji se trude da od autohtonih i lokalnih sorti pokušavaju da izvuku nešto zaista jedinstveno. Tako nešto Bikicki recimo radi sa crnom tamjanikom, nešto krajnje neobično i zbilja imam utisak kao da je on tu bukvalno pronašao rupu na saksiji. Isto tako i Maurer pokušava, još neki, a kad neko uspe da sačuva tu jedinstvenost, to mi je onda za svaku pohvalu. Jer inače znate kako to ide: kupiš kvasac i svi dobiju isto vino.
ZA OSUDU: Iskrena da budem, trend vina iz amfore u Srbiji možda uopšte nije negativan, ali ga ja ne razumem. Što bi se reklo: „Nije mi jasno šta je pisac hteo da kaže!“ Eto, to mi baš onako nije jasno, ali se vidi da je postalo trend danas i da maltene svaka vinarija ima svoju amforu.