Šta znate o šampanjcu i Šampanji?

Šta znate o šampanjcu i Šampanji?

Francuska oblast Šampanja (Champagne) jedna je od najslavnijih u vinskom svetu i zahvaljujući istoimenom penušavom vinu najprepoznatljiviji vinski region-brand u svetu! Za one koji tek ulaze u svet vina, evo nekoliko glavnih odrednica koje će im pomoći da se bolje upoznaju s najpoznatijim vinom na svetu i mestom gde se proizvodi.

Glavni grad Šampanje je Rems, mesto krunisanja svih francuskih kraljeva u prošlosti, nekih 150 km severoistočno od Pariza. Ime je regija dobila od latinske reči campania, budući da su valovita brdašca podsećala na italijansku oblast Kampanja (Campania), južno od Rima.

U Srednjem veku bila je poznata po stočnim i poljoprivrednim sajmovima koji su imali veliki značaj za trgovinu zapadnog dela Evrope, a oni pismeniji su Šampanju znali pre svega po tome što su odatle dolazili romantični romani o viteškim avanturama koje je u 12. veku pisao najpoznatiji pisac tog žanra Kretjan de Trojs (Chretien De Troyes). Danas je Šampanja pre svega mesto gde nastaju najskuplja i najcenjenija penušava vina na svetu.

Iako mnogi sva penušava vina nazivaju šampanjcem, upotreba tog imena zakonom je zaštićena u Evropskoj uniji i još nekim državama i sme da se koristi isključivo za penušava vina proizvedena u toj francuskoj regiji pod propisanim uslovima. Glavne dozvoljene sorte za proizvodnju su šardone od belih, te pino minje (Pinot Meunier) i pino noar od crnih sorti. Od sporednih sorti koje su sve od belog grožđa, po određenoj apelaciji dozvoljena je upotreba Arbane, Petit Meslier, te pino blan i pino griđo. I to najviše zarad potrebe sitnih i zanemarljivih korekcija u proizvodnji mirnog vina kao baze za sekundarnu fermentaciju, a u zavisnosti od berbe, njenog kvaliteta i karakteristika grožđa te godine.

 Šampanjac je dakle penušavo vino dobijeno sekundarnom fermentacijom u boci prethodno proizvedenog mirnog vina. Najbolje etikete se proizvode s istaknutom oznakom godine berbe (Vintage) i to samo u izuzetnim godinama kada grožđe kvalitetom ispunjava standarde apelacije. Zašto je to tako? Zato što je svaka berba jedinstvena i često neponovljiva u identičnom stilu vina!

Među vinima koja imaju oznaku godine berbe valja prepoznati kategoriju Cuvee de Prestige u koju spadaju neki od najslavnijih šampanjaca, prava mala umetnička dela koja s pravom mogu nositi podnaslov meditativna zbog kompleksnosti i doživljaja prilikom uživanja u njima.

Druga kategorija je Non Vintage koja podrazumeva kupažirana mirna vina iz više raznih godina berbe, a od kojih se potom, takođe sekundarnom fermentacijom u boci, dobijaju penušavci stilovima slični ali i dalje beskompromisnog kvaliteta. Bitan razlog ovog načina proizvodnje je balansiranje između različitog kvaliteta grožđa svake pojedinačne berbe i očekivanja potrošača za konzumaciju prepoznatljivog Champagne stila.

Druga važna podela među šampanjcima je prema boji grožđa koje se koristi. Tako razlikujemo šampanjce Blanc de Blanc ili belo od belog, koji su proizvedeni isključivo od 100% šardonea, kao i Blanc de Noir, što znači belo od crnog, i označava beli šampanjac od crnih sorti Pinot Meunier i Pinot Noir, bilo da su one kupažirane ili pojedinačno upotrebljene. Vino se dobija tako što se veoma kratkom maceracijom u početnoj fazi proizvodnje redukuju bojene materije iz crnog grožđa te dobije belo mirno vino. Dalji tok proizvodnje je klasičan. Praktično, to je beli šampanjac bez šardonea!

Rose šampanjac se dobija na dva načina. Prva metoda dozvoljava kupažiranje crvenog sa belim gotovim vinom. Ovo je i najčešća metoda proizvodnje roze šampanjca, pri kojoj se sorta pino noar koristi za nijansiranje. Doziranje je skoro uvek identičnog nivoa, a prednost ove metode je kontrola nijanse krajnjeg proizvoda usmerena takođe prema očekivanjima tržišta.

Metoda poznata kao Saignee, u prvodu „krvarenje“, podrazumeva određenu kratku maceraciju crnog grožđa, čime se izdvaja crveni sok sa manje bojenih materija za fermentaciju kako bi u krajnjoj liniji dobili nežno obojeni Rose Champagne. Roze šampanjci su odlično prihvaćeni u restoranima zbog prilagodljivosti u spajanju sa hranom.

Konačno, bitno je skrenuti pažnju i na podelu šampanjaca po slatkoći, a koja se određuje na samom kraju proizvodnje „dozaž“ tehnikom. Nakon odvajanja kvasca iz boce pod pritiskom, dodaje se specijalni liker koji određuje krajnju kategoriju po unesenoj količini slatkoće. Od najsuvljih ka slađim razlikujemo: Nature ili Zero Brut (do 2 gr/l šećera), Extra Brut (2-6 gr/l), Brut (6-12 gr/l), Extra Sec (12-17 gr/l), Sec (17-32 gr/l), Demi Sec (32-50 gr/l), te Doux koji imati više od 50 grama šećera po litri.

Na kraju, evo i liste 10 najprodavanijih šampanjaca na svetu: Moët & Chandon, Veuve Clicquot, Nicolas Feuillatte, G.H. Mumm, Laurent-Perrier, Taittinger, Pommery, Piper-Heidsieck, Lanson i Canard-Duchêne.

nazad na vrh

Srodni tekstovi