
Primećujem ovih dana da je na internetu sve više nekih novih Žene i vino, Žene u vinu i sličnih udruženja. Zašto nema ni jedno Muškarci i vino udruženje? Možda zato...

Ja sam jedna izuzetno obična zena – obožavam šoping. Kada sam raspoložena za bocu nekog interesantnog vina ili se držim dobrih, starih i proverenih favorita, ili posegnem za nekom preporukom...

Kada proučavamo vino obično odmah na nosu tražimo aromatiku i prepoznajemo sortnost, dok u gutljajima na nepcu pokušavamo da dokučimo tehničku preciznost. Komentarišemo kiseline, tanine, voćnost, herbalnost, alkohole i slično...

Od kad sam počela pisanje ove kolumne mnogo puta sam čula ovu rečenicu u vinskim krugovima: „Moraš više da hejtuješ da bi te više poštovali!“ Iskreno, kao mladu vinsku blogerku...

Kažu da su nekada devojke znale kuvati kao majka, a sada znaju piti kao otac. Verujem da se ova izreka odnosi na čisto količinsku stranu pića, ali me je naterala...

Uvek sam bila tip koji uz prvu čašu vina, kao uz prvu kafu, uglavnom ćuti. Volim da izgustiram taj momenat, te mi on nije obavezno društvena aktivnost.