Bakhov sin

Bakhov sin

Svaki gutljaj vina otvara mi vrata nekog novog svijeta. Čini mi se da što više učim o vinu, to manje o njemu znam. I zato već više od 30 godina učim i uživam. I ne mislim stati. Prvo sam, tamo oko 1980., radio vino s ocem, potom sam ga počeo i piti, a ubrzo sam shvatio da profesionalci ipak znaju napraviti bolje vino od nas amatera pa sam počeo obilaziti vinarije i pisati o vinima.Danas ga i ocjenjujem na natjecanjima u Hrvatskoj, Slovačkoj, Češkoj... Rođen sam 1964. u Zagrebu, živim u Samoboru, a pijem gdje stignem.
Imam i moto: Bez hrane se može četiri sedmice, bez vode četiri dana, a bez vina najviše do četiri popodne!

Vina stare nekako ljudski

On je kao vino, što stariji to bolji. lergičan sam na ovu rečenicu, Bakhova djeco s one strane Dunava, koju tako često koriste nevješti novinari. Misle kako nekome daju kompliment, a u stvari kažu da je čovjek „otišao na kvasinu”, tako Dalmatinci kažu za onoga tko je posenilio, da je zahrđao, postao mutan... Stari vino, starimo i mi, neizbježno, ali ne baš svi podjednako.

Mnogo ljudi mnogo ćudi jedan teran

Ne znam koliko hektara vinograda ima Srbija, ali siguran sam da ukupna površina nije ni blizu 30.467 hektara. A na toliko je hektara, Bakhova djeco s one strane Dunava, u Istri 1880. godine rastao teran. Čak 90 posto svih vinograda bilo je zasađeno tom jedinstvenom lokalnom sortom koja uspijeva na teritoriju tri države, a Slovenija i Hrvatska su se oko njega uspjele i posvađati. I to ne 1880. kad ga je bilo gotovo 50 posto više nego što je danas ukupno vinograda u cijeloj Hrvatskoj, nego sad, kad ga je u hrvatskom dijelu Istre 255 hektara. Pa to nije ni jedna poštena vinarija. 

Amforaši, vinari sa zadrškom

kabola-ogradaili
Pozdrav podeljenoj (vinskoj) svesti

Nazdravimo svim luđacima. Svim neprilagođenima.
Pobunjenicima. Nezgodnima. Okruglim klinovima zabijenima u kvadratne rupe. Svim onima koji misle svojom glavom.
Oni nisu oduševljeni pravilima. Oni ne poštuju status quo.

Sto ljudi, sto vinskih čudi

Dzu ju spik englis? 

Prenulo me iz razmišljanja to neobično izgovoreno pitanje. Sjedio sam na Cvjetnom trgu, kako mi bivši Zagrepčani zovemo najljepši trg glavnoga grada koji, Bakhova djeco s one strane Dunava, službeno nosi ime Petra Preradovića, hrvatskog pjesnika i austrijskog vojnika srpskoga roda.

Oda sauvignonu u akrostihu

OTVARANJEili
Znam da ih ne mogu kušati sve na svetu, ali ću probati

Lažem. 

To sam odgovorio Reneu Bakaloviću, najpoznatijem hrvatskom gastronomadu nakon što mi je nahvalio predavanje na konferenciji „Jedna sorta, tri regije, tri države, jedan terroir” o sauvignonima sjeverozapadne, odnosno bregovite Hrvatske, te austrijskog i slovenskog dijela Štajerske. 

Stingova vina za određene dame

Šta je uopšte ludost u igri sećanja, žena i vina?

Pozvali me na prezentaciju vina s toskanskog imanja Il Palagio slavnog pjevača i mog nekadašnjeg idola Stinga koji je svirao bas gitaru dobro skoro kao ja. Štreber kakav jesam, proguglao sam Stingova vina prije polaska i zapamtio etiketu s boce When We Dance.

Pretplatite se na RSS feed