Desetka za vinskog Frankenštajna
- Tekst Viktor Čikeš
- Objavljeno u Winetrotter
-

Dok me je film još interesovao, Blejk Edvards je bio među onima koje sam smatrao za najznačajnije holivudske reditelje druge polovine prošlog veka. Kao jedan od primera isticao sam i „10“, u kojem je mali veliki čovek & glumac & kompozitor & komičar Dadli Mur uprkos svemu dohvatio naizgled nedohvatljivo savršenstvo. U filmu je to bila prsata Bo Derek, personifikacija sintetičkih lepotica koje su u to doba počele da osvajaju vlažne snove muških konzumenata masovnih medija širom sveta. Šta je bilo posle toga, pogledajte sami, ako već niste.
Sticajem okolnosti nedavno mi je u ruke dospela boca s etiketom 10 Vendemmie, u kojoj je sljubljeno 10 poslednjih berbi sorte montepulćano s najboljih položaja ugledne vinarije Tenuta Ulisse iz Abruca. Ne znam da li je još neko u svetu napravio nešto slično, ali za mene je to bilo potpuna novost. Zašto bi od deset provereno dobrih vina pravio vinskog superfrankenštajna? Uostalom, praksa je u mnogim oblastima pokazala da kada spojite dve ili više vrhunskih stvari u jednu, retko kada rezulat opravda očekivanja. Najčešće se dogodi da ono zbog čega je nešto bilo posebno cenjeno u tom procesu spajanja ostane manje vidljivo.

Kada ti „desetka“ padne u krilo
S takvim mislima u glavi otvorio sam bocu ovog montepulćano blenda u društvu dvojice iskusnih vinoljubaca i... Rekao bih da sam u trenutku uhvatio na licima izraz prijatnog iznenađenja kod svakoga. Iz čaše su nagrnule arome tamnog bobičastog voća koje su ubrzo počele da dobijaju sve naglašenije zemljane note, sladunjavi miris duvana i štavljene kože, tragovi nagomilanog vremena uhvaćenog u boci. Ne znam koliko je koje berbe unutra, ali se vino doima kao da iza sebe ima pristojan period odležavanja i da je upravo sada pravi trenutak da ogreje iskusna nepca.
U odličnom balansu kiselina, punog tela i mekih tanina, poput nektara nežno klizi ostavljajući u ustima dugačak trag zrele šljive i raznog šumskog bobičastog voća. Istrenirani receptori lako će prepoznati i note kafe, vanile, ima tu i dovoljno mineralnosti... Sve u svemu, onaj ko je ovo vino napravio znao je šta radi! Zamišljam ga kako poput master blendera u nekom škotskom podrumu meša viskije iz 50 burića u savršeni blend.
Možda ideja o vinskom Frankenštajnu i nije tako blesava!