100 godina Džervina: Od zadruge do moderne vinarije

Milivoje Radosavljević Milivoje Radosavljević

Krajem 19. veka vinogradarsko-vinska scena u Knjaževcu nije se puno razlikovala od drugih u tadašnjoj Kraljevini Srbiji. Skoro svi ugledni Knjaževčani posedovali su vinograde u ovoj regiji poznatoj po vekovima starim zasadima vinove loze. 

Negovane su mahom domaće sorte kako bi se očuvala bogata vinska tradicija. Sa odličnim vinima, ali i sa problemima prouzrokovanim filokserom i manjkom informacija o prednostima udruživanja, ušlo se u 20. vek. Ideja o zadrugarstvu širila se Srbijom, a članovi Venčačke i Smederevske vinogradarske zadruge su uveliko ostvarivali svoje interese u okviru njih.

Milivoje Radosavljević, ugledni humanista i istaknuti društveni i politički aktivista, rođen je u Knjaževcu 1863. godine. Sa nepunih 35 godina postao je osnivač i predsednik veoma cenjenog Zanatskog fonda u Knjaževcu, a potom i direktor prve banke poznatije kao Knjaževačka zadruga za kredit i štednju. Iza Radosavljevića, koji je 1922. g. izabran za predsednika opštine Knjaževac, ostala je prva reonizacija ulica, postavljanje trotoara i zasada drvoreda, kao i izgradnja knjaževačke škole.

Na inicijativu Rusomira Jankovića, knjaževčanina koji je tada bio na položaju predsednika Kasacionog suda u Beogradu, Milivoje je odmah započeo sa okupljanjem viđenijih građana, da bi 27. marta 1927. g. Knjaževac dobio svoju - Vinogradarsko-zemljoradničku zadrugu. Knjaževački vinogradari iz dva sreza - zaglavskog i timočkog, udruženi i složni krenuli su da ispisuju nove stranice svoje vinske priče. Kao prvi član novoformirane zadruge upisan je Miloš Milošević.

Podrum Knjaževačke vinogradarske zadruge
Podrum Knjaževačke vinogradarske zadruge (foto: Zavičajni muzej Knjaževca) 

Za izgradnju podruma korišćena su sredstva od uloga zadrugara, bespovratni kredit banke, kao i pomoć ondašnjeg Ministarstva poljoprivrede. Paralelno sa izgradnjom pokrenuta je i akcija prikupljanja vinskih sudova od samih zadrugara, dok je Milivoje bio zadužen za nabavku novih bačvi, čak iz Vršca. Dve godine po osnivanju, u zadružni podrum kapaciteta 10 vagona zaprimljena je prva količina grožđa. Sve više vinogradara učlanjivalo se u zadrugu koja je polako „rasla“, nicali su novi vinogradi a proširivani su i kapaciteti za preradu i odležavanje vina. 

Miloš Švabić, jedan od vodećih vinogradara iz Knjaževca, u svet zadrugarstva uveo je tada golobradog mladića Miloša Živića iz Berčinovca, koji je te, 1928. g, posedovao vinograd od 1,6 hektara. U njemu je podizao prokupac, plovdinu, hamburg i rizling. Živić je učlanjenje u zadrugu smatrao za veliku čast i privilegiju pa je svoju i sudbinu svoje porodice vezao za nju. Zbog nesebičnog zalaganja i velikog doprinosa postao je član Upravnog odbora zadruge, a u vreme berbe i otkupa grožđa danonoćno je dobrovoljno dežurao u podrumu. 

Kao i drugi, i Živić je od zadruge imao veliku korist. Ovakav način poslovanja svima je omogućavao dobit po više osnova: prvenstveno što se grožđe plaćalo po procentu šećera, a dobra prodaja vina donosila je i dodatnu zaradu. Novac se isplaćivao u više navrata što je  zadrugare stimulisalo da povećavaju zasade vinove loze. Svi su imali veliko poverenje u zadrugu, osećali su i zadovoljstvo i ponos jer im je omogućeno da svoj rad pošteno unovče. 

Miloš Živić i Ljubisav Paunović
Miloš Živić i Ljubisav Paunović

Ljubisav Paunović je bio prvi diplomirani inženjer agronomije i doajen zadrugarstva u knjaževačkom kraju. Po završetku gimnazije, 1940. g, zaposlio se u knjaževačkoj zadruzi, radio je na svim poslovima pa se tako i upoznao sa tajnama svog budućeg poziva. Po završetku Drugog svetskog rata upisao je Poljoprivredni fakultet u Zemunu. Završio je u roku da bi se odmah potom vratio u Knjaževac i zaposlio u Narodnom odboru sreza timočkog, u povereništvu za poljoprivredu, gde je proveo tri godine. 

Paunović potom postaje direktor novoformirane Stanice za unapređenje vinogradarstva i voćarstva koja je bila smeštena u zadružnim prostorijama. Ova ustanova bila je veoma značajna za razvoj vinogradarstva ovog kraja, jer je, između ostalog, pokrenula obnovu starih zasada kao i podizanje plantažnih vinograda sa novim sortama. Takođe, formirana je i služba zaštite vinove loze i protivgradna zaštita. Te aktivnosti bile su od presudnog značaja da zadruga preuzme ovu ustanovu, pa su nastavili sa radom kao Zemljoradničko-vinogradarska zadruga. Paunović je sa još osam vrhunskih stručnjaka otišao u Kaliforniju gde je proveo četiri meseca i sakupio pregršt značajnih iskustava.

Zgrada kombinata Džervin
Zgrada kombinata Džervin (foto: Zavičajni muzej Knjaževca)

Dve godine kasnije dolazi do novog integracionog procesa između te zadruge i Poljoprivrednog dobra Timok (osnovanog 1920. g), i konačno se rađa Poljoprivredni kombinat Džervin (DŽEm – Rakija - VINo), preduzeće za proizvodnju i promet alkoholnih i bezalkoholnih pića i drugih voćnih proizvoda. Pod tim imenom posluju do sredine 1961. g, kada se naziv menja u Poljoprivredni kombinat Knjaževac, da bi do kraja godine poslovno ime postalo Poljoprivredni kombinat Džervin Knjaževac. 

Godine 1976. kombinat ponovo menja ime u Poljoprivredno prehrambeni kombinat Džervin a iste godine završava se i izgradnja hladnjače koja u početku ima kapacitet od 550, a kasnije dostiže i čitavih 800 vagona. Od tada kombinat definitivno završava transformacije i počinje da posluje pod imenom Društveno preduzeće Poljoprivredno prehrambeni kombinat Džervin, odnosno DP PPK Džervin. Paunović, kao proveren i priznat stručnjak biva izabran za tehničkog direktora kombinata.

Sve do devedesetih godina 20. veka, DP PPK Džervin je važio za istinskog vinskog giganta. Obrađivali su 700 hektara sopstvenih vinograda i proizvodili oko šest miliona litara vina godišnje, kako stonog, tako i vrhunskog kvaliteta. Na inostranim tržištima najkvalitetnija vina su prodavana pod čuvenim nazivom Šlozberg, a širom Jugoslavije na trpezama su se služili knjaževački Rizling, Timočko crno, Zlatna Dubravka, Muskat hamburg...  Usledile su devedesete godine, ušlo se u 21. vek, a to vreme donelo je urušavanje ovog vinskog velikana i više neuspešnih privatizacija.

Džervinov Rizling (1991)
Džervinov Rizling (1991)

Konačno Džervin 2013. godine dobija pravog investitora, tim stručnih ljudi sa jasnom vizijom i ciljem. Prohujala priča stara više od osam decenija prostrla se ispred njih, a delove te priče činili su svi prethodnici koji su verovali da Knjaževac zaslužuje da ima svog elitnog vinskog reprezenta. Novo vreme zahtevalo je nove trendove pa su se početnom timu priključili ljudi sa velikim znanjem, iskustvom i rešenošću da svi zajedno prihvate teško breme velike tradicije.

Vrhunska vina u novom ruhu vratila su osmeh na lice svima onima koji pamte „stara dobra vremena", dok ih je nova generacija vinoljubaca vrlo brzo uvrstila u svoje favorite sa pet zvezdica. Svi zajedno, naredne 2027. godine će podići čašu vina u čast Podruma Džervin 1927, koji danas baštini tradiciju vinodelstva knjaževačkog kraja, proslavljajući stogodišnjicu od nastanka prve vinogradarske zadruge u ovoj vinskoj regiji.  | 

nazad na vrh