Ima li udarca bez starca?

Ne mogu se prilagoditi novim vjetrovima na radio stanicama koji pušu uvijek s iste strane i mjesecima nas maltretiraju sa stotinjak istih pjesama. I to stotinjak pjesama koje liče jedna na drugu. Ma, pušta ih kompjutor, a ne čovjek. Čini mi se čak da isti kompjutor pušta pjesme na svim radijima, a posao muzičkog urednika postoji još samo u sistematizaciji radnih mjesta.

Volim piti vino, da parafraziram autore Haustore Srđana Sachera i Darka Rundeka, i rado o vinima pričam i pišem. Svi vi koji me čitate, draga Bakhova djeco s one strane Dunava, znate koliko mi je drag taj veseli spoj pića i hrane, mirisa i okusa, to jedinstveno djelo prirode i čovjeka, ta kombinacija zadovoljavanja tjelesnih i duhovnih potreba, iako sve češće poželim baciti čašu kroz prozor, da parafraziram neprilagođenog Juru Stublića.

Ja se ne mogu prilagoditi tome da vina liče jedno na drugo. Nedavno smo na Vinskim zvijezdama, najopsežnijem ocjenjivanju u Hrvatskoj, imali prekrasno bijelo vino berbe 2013. kojem je sedam sudaca, a među njima su bili enolozi, sommelieri, trgovci, kritičari-ocjenjivači s najvećih svjetskih natjecanja i blogeri, pohvalilo bogate voćno-cvjetne arome, opisalo ga kao ugodno pitko, svježe, lepršavo vino i dodijelilo mu 88 bodova na listi do 100.

Ponajviše su hvalili iskrenost tog vina, prepoznatljivost sorte, uvjereni kako se radi o sauvignonu. A bio je to zeleni silvanac. Pa neće valjda ta prekrasna sorta, koja u ponajboljim vinogradima Franačke te na obalama Rajne oko Wiesbadena daje bogato, mišićavo, raskošno vino, a cijene je i u Alsaceu gdje su je 2005. kao „petog asa” uvrstili u velike bijele sorte koje se, uz traminac, muškat, sivi pinot i rizling, smiju saditi u Zotzenbergu, jednom od tamošnjih najboljih vinogradarskih položaja, završiti poput malvazije i graševine. Na ocjenjivanju na Vinistri već godinama četiri petine mladih malvazija ima sauvignonske arome. Lani je na Festivalu graševina nekoliko sudaca pitalo koliko se sauvignona smije dodati najpopularnijem slavonskom vinu a da ga se i dalje zove graševinom.

Enolozi tvrde kako je riječ o ranijoj berbi te posebnim postupcima u vinogradu i podrumu, no malo tko osim njih, vinska braćo s one strane Dunava, vjeruje da ne raste prodaja kvasaca s aromama danas najpopularnije bijele sorte u svijetu.

Činjenica je da u Hrvatskoj imamo već stotinjak etiketa bijelih vina različitih sorata i različitih regija s prepoznatljivim mirisima, ali nijedno od njih ne možemo nazvati iskrenim jer ne miriše po sorti koja na etiketi piše. Kao da isti laboratorij radi vina u svim tim podrumima. Posebnost terroira koji je najveće vinsko bogatstvo, a čine ga sorta, tlo, klima i čovjek ostaje samo kao mrtvo slovo na butelji koju sam, ma nisam još ali razmišljam o tome, poput radija bacio kroz prozor.

Ipak, nisu baš sve radio stanice iste. Ima nekih starih i nekih novih kojima ne upravlja kompjutor pa ih sve češće slušam. Primjer dobre stare je Radio Sljeme, lokalni zagrebački radio u vlasništvu države gdje valjda rade ljudi stari kao ja pa se čuju i pjesme Haustora, Filma i ostalih novovalnih bendova iz davnih novovalnih akcija Pozdrav iz Zagreba u Beogradu, te Pozdrav iz Beograda u Zagrebu.

Puštaju muziku u kojoj su instrumente, barem većinu njih, ljudi odsvirali rukama i nogama, a ne mišem i tastaturom. Radijski povratak tom starom Sljemenu podsjeća na vinski povratak starim majstorima poput Enjingija ili Plenkovića koji me svako malo iznenade starim ili novim hitom. Kutjevački čarobnjak nekom kasnom berbom rizlinga ili graševine otprije sedam ili deset godina, a hvarski čudotvorac novim Zlatan Plavcem Grand Cru. Nova je, kod tog vina, berba 2010. i izvanredna je.

Posebno veseli što joj godine čine dobro. Prošle smo joj godine dodijelili 90, a ove 91 bod. Za petgodina... U tu grupu svevremenskih genijalaca spada i dubrovački gospar Andro Crvik. Lani je u Vinskim zvijezdama s malvasijom dubrovačkom Tezoro 2013. osvojio zlato, mi to zovemo četiri zvjezdice a dodjeljujemo za 90 bodova ili više. Sad je otišao korak dalje. Vino Vilin ples 2011. zakačilo je i petu zvjezdicu, odnosno 95 bodova, što je veliko zlato.

Ovo odlično, bogato, raskošno, živo, puno, toplo, gusto, kompleksno, zrelo, slojevito vino s okusom začina, crnog voća i čokolade je mješavina cabernet sauvignona, merlota i plavca malog. Ako Crvik ima još novih vina, sve me „strah" što će biti nagodinu. Sva sreća što za 99 i 100 bodova imamo predviđenu veliku zvijezdu.

Novu zagrebačku radio stanicu Yammat osnovali su početkom ove godine Alen Balen, Milan Peh i Siniša Švec s legendarne „Stojedinice”. Pokupili su i dobar dio novinarsko-voditeljske ekipe s radija koji je godinama bio najslušaniji u Zagrebu, a danas životari pod čizmom stranog vlasnika. Iako imaju problem s imenom, jer im osnivač istoimenog benda prijeti tužbom, nemaju s glazbenim ukusom. Barem što se mene tiče. Riječ je o programu u kojem nema „očekivanih” pjesama, štoviše gotovo svaka izaziva znatiželju i pitanje „ma tko to pjeva”, pa listanje sjećanja i, kasnije, vlastite glazbene arhive kako bi se još jednom čulo dobru svirku ili dojmljiv glas.

A kao što je Radio 101 bio, i još je, rasadnik dobrih radijskih kadrova, tako je iz Kutjeva, jednog od najvećih proizvođača vina u Hrvatskoj, izraslo nekoliko legendarnih hrvatskih vinara. Prvi je bio Ivan Enjingi, dugogodašnji najveći kooperant Kutjeva, potom prvi privatnik u bivšoj državi koji je vino punio u butelje, a danas kvalitetom i količinama među najvećima u Hrvatskoj i šire. Poslije su iz Kutjeva otjerali glavnog enologa Vladu Krauthakera jer mu nisu dopustili da uz vina kombinata, od vlastitog grožđa radi i ona pod obiteljskom etiketom. Tko je tu izgubio, ne treba objašnjavati.

Da bi mogao raditi vlastita vina iz Kutjeva je otišao i enolog Goran Josipović. Brzo se proslavio finom graševinom, odličnim cabernet sauvignonom te moćnim pjenušcem od graševine. I za kraj, cipelu je dobio i Ivica Perak. Dok je vodio Kutjevo, neko vrijeme bio je i predsjednik uprave tvrtke, prodavao im je grožđe, a čim je otišao, berbu 2013. je dao na tržište pod svojim imenom. I Graševina Mitrovac, to je onaj slavni kutjevački vinograd s kojeg ponajbolja vina puni i Krauthaker, osvojila je na Vinskim zvijezdama četiri, a Chardonnay vrhunski tri zvjezdice. Oba su vina dobila i posebna priznanja za odličan odnos kvalitete i cijene jer su butelje šest, odnosno 4,5 eura u trgovinama.

Eto, Bakhova djeco s one strane Dunava, iako sve više radio stanica ne pušta rock'n'roll, on ipak ne umire. Samo se seli na druge frekvencije. I iskreni rokeri među vinarima ne prestaju udarati rifove ako im promijene vinograde ili podrumi. Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka. Tko zna svirati, nije mu važno drži li u ruci Stratocaster ili Les Paul. Možda je boja zvuka malo drukčija, ali ljepota muzike ostaje ista.

Pa tako i Perak ili Josipović više nemaju na raspolaganju desetke Fendera, Gibsona, Kramera, Schectera i ostalih gitara koje im je nudilo Kutjevo, no i sa svoje dvije tri znaju nas čak i dulje zadržati uz čašu. I za kraj, draga Bakhova djeco s one strane Dunava, nazdravljam vam uz muziku s radija te gutljaj Krauthakerovog Mercsa, što je nemaštovita skraćenica za merlot i cabernet sauvignon, ali berba 2012. je sadržajno, složeno, ozbiljno, dotjerano, mineralno i voćno vino prekrasnog mirisa kupine i uglađenih tanina. Vino koje svirkom, ali ne i imenom, podsjeća Money for Nothing Marca Knoplflera i Dire Straitsa. Kupovina ove boce je Money for Something. 

Something special.