Vinska šetnja Hrvatskom

Vuče na more, vinska braćo s one strane Dunava.  Zato ću, u ovom malo normalnijem od ostalih postova, onima koji odgovore pozivu hrvatskog Jadrana preporučiti najljepše djevojke i mladiće, pa i zrele žene ili mudre muškarce za koje možda i ne znate. O vinima je riječ, naravno. Manje poznatim vinima koja, ako ste im blizu, svakako morate probati. 

I itinerer neka bude naopak, iz Dubrovnika prema vama bližem Podunavlju. Da ne budete daleko od kuće kad već budete iscrpljeni od vođenja ljubavi s tim divnim vinima. I da si možete priuštiti koju butelju, jer vinogorja uz tu veliku rijeku još nude odlična vina za male pare. 

Na krajnjem jugu svakako treba posjetiti Konavle. Selo Komaji, dom je Andre Crvika koji radi senzacionalno vino Vilin ples, mješavinu cabernet sauvignona, merlota i plavca malog. Na Vinskim zvijezdama, najopsežnijem i najstrožijem ocjenjivanju vina s hrvatskog tržišta, te su tri vile plesale za 95 bodova.

Nas sedam ocjenjivača, enologa, sommeliera, trgovaca i novinara, berbu 2011. opisali smo kao bogato, raskošno, živo, puno, toplo, gusto, kompleksno, zrelo, slojevito vino koje miriše po začinima, crnom bobičastom voću i čokoladi. Andro i sin Petar zaslužni su i za revitalizaciju malvasije dubrovačke.  Sorta, to vjerojatno znate, nema veze s istarskom malvazijom.

Na Mediteranu je još zovu malvasia delle Lipari, malvasia di Sardegna, Greco di Gerace i malvasia de Sitges, a daje topla južnjačka vina. Tezoro je ime tog njihovog toplog južnjačkog vina koje je dvije godine zaredom na Vinskim zvijezdama osvojilo  90 bodova.

Iz Dubrovnika nije daleko do Pelješca. Vjerujem, Bakhova djeco s one strane Dunava, da ne treba spominjati Dingač i Postup, ali treba Janjinu. U tom selu u unutrašnjosti poluotoka raste plavac mali sivi. To je prirodni klon poznatijeg plavca malog crnog, otprilike kao što je pinot sivi klon pinota crnog. Grožđe je crvenkasto i daje vina slična sivom pinotu, jače, pomalo bakrenaste boje, ako ga se macerira dan-dva-tri. Radi ga Anto Grgurević koji s prijateljem Borisom Mrgudićem rasađuje taj sivac. Zasad imaju oko 2000 trseva, a uskoro će i službeno na tržište prvo vino iz berbe 2014. Zasad se mogu, ma što mogu, moraju, probati eksperimentalne berbe 2013. i 2012. 

S Pelješca se brzo stiže brodom do Korčule, a iz nje, još brže, autom do Lumbarde u kojoj živi Frane Milina Bire. Među hrvatskim ljubiteljima vina on je sinonim za grk, autohtonu lumbardsku sortu koja ime nije dobila po dužnoj državi nego ugodnoj gorkoći. Grk je preživio filokseru, jer ta trsna uš ne podnosi pjeskovito tlo kakvo je u Lumbardi, a zanimljiv je i po tome što treba ljubavnika. Ima funkcionalno ženski cvijet pa se u vinograde uvijek sadi i malo plavca da bi bilo seksa.

A Bire, što je obiteljski nadimak, vratio ga je i na kameni položaj Defora gdje ga je filoksera prije stotinjak godina uništila. Berbu 2013. odnjegovao je u drvetu pa će dio izmiješati s običnim grkom s pijeska i iz inoksa, a posebno će napuniti 1000 boca pod elitnom etiketom i s imenom položaja. Tko je posljednjih godinu dana kušao to vino iz demižona nije ga zaboravio. A ni onaj tko je posjetio prekrasno obiteljsko gospodarstvo Frane Milina Bire, nije ga zaboravio. I ako ga posjetite, odmah ćete rezervirati sobe za sljedeći godišnji. Ako još ima mjesta. 

Hvar je malo zaspao na lovorikama i nečeg novog vrijednog pažnje nema, osim što je Plenković 2010. ponovno napravio senzacionalan Zlatan plavac Grand Cru. Na Braču je, pak, izrasla ogromna vinarija Stina čijim vinima kvaliteta nimalo ne pati zbog količina, ali to znate. Možda niste imali priliku piti vina njihova susjeda Hrvoja Bakovića, starijeg po vinskom stažu, ali puno manjeg po količinama.

Njegov Plavac Murvica, to je ime položaja, jedan mi je od najdražih. Ne možeš ne prepoznati sortu. Ne samo po znanim aromama šljiva i šumskog voća, nego po jedinstvenom okusu kamena obraslog morskom travom. Mnogi čistunci su mi rekli da im se to ne sviđa, pogrešno otkrivajući bret u njemu, pa ovdje moram napisati ono što inače ne volim čuti: To je plavac, pravi plavac kakav treba biti. Da sam u pravu, potvrdili su mi i Master of Wine Britanka Angela Muir te američki ocjenjivač i novinar s bečkom adresom Darrel Joseph koji su rekli da vino nije internacionalnog stila, ali ne treba ni biti. 

Pag je poznat po janjetini, ali postaje slavan i po Boškincu, još jednom vinu s pet Vinskih zvijezda, odnosno 95 bodova. Mješavina cabernet sauvignona miriše po višnji maraski, čokoladi, kavi, duhanu. Okus mu dugo ne izlazi iz usta, a u berbi 2011. koja je na tržištu, može se sad uživati, a neće pogriješiti ni onaj tko ga sačuva najmanje pet godina. Boškinac, što je opet obiteljski nadimak Borisa Šuljića iz Novalje, ujedno je i ime lijepog obiteljskog hotela, te finog restorana u kojem se najviše vina i proda. Šuljić je zaslužan i za revitalizaciju gegića, autohtone bijele sorte zadarske okolice koja daje fina ljetna vina s blagim mineralnim i cvjetnim aromama.

O Istri znate puno pa ću je preskočiti. Ne mogu, međutim, preskočiti Plešivicu, regiju najboljih pjenušaca, rizlinga i chardonnaya u Hrvatskoj. U tamošnjem slavnom triju Korak-Šember-Tomac prvi je poznat po izvanrednim školski odrađenim rizlinzima (pravim, rajnskim), chardonnayima, sauvignonima i crnim pinotima. Drugi je veliki eksperimentator čiji su macerirani crveni veltlinci i bijeli pinoti postali legende iako nikad nisu bili u prodaji, a treći uvjereni gravnerijanac sa senzacionalnim vinima maceriranima u amforama. 

A što je Plešivica postala, Zagorje će tek biti. U Hrvatskoj ga ignoranti još smatraju regijom kiseliša, iako se pojavilo tridesetak vinara vrijednih svake pažnje. Prvi među njima svakako je Boris Drenški iz Huma na Sutli, na samoj slovenskoj granici, valjda najpoznatiji garažni vinar u svijetu. Još dok mu je podrum doslovno bio u garaži, svojim je predikatnim vinima osvojio osam (8) Decanterovih zlata te nekoliko titula šampiona.

Ostala priznanja ni danas nema gdje objesiti. Prošle godine njegov Bodren Sivipinot Icewine 2011. bio je najbolje ocijenjeno domaće vino Vinskih zvijezda s 97 bodova. U blizini, u Klanjcu, obitelj Sever radi veliko vino od nekad najvažnije zagorske sorte sokola. Gromovito je, s 14,5 posto alkohola, čvrstim tijelom i nježnim aromama. Podsjeća pomalo na mirisne tramince iz Alsacea, ali arome nisu tako intenzivne.

Sorta je navodno iz Južnog Tirola, od kud je i traminac, i pred njom je velika budućnost. U crkvenom vinogradu su klanječki vinari otkrili 20 starih trsova pa ih sa stručnjacima Agronomskog fakulteta razmnožili. U rodu je nekoliko hiljada trsova, a posađeno je puno više i željno čekamo kakva će vina davati i u količinski ozbiljnijoj proizvodnji. 

O Slavoniji, vinska braćo s one strane Dunava, znate kao i o Istri, pa ću vas još samo upozoriti na dvije vinarije iz Podunavlja. Osječki zubar Mladen Süber (čita se Ziber) u Erdutu ima prekrasan veliki vinograd sauvignona bijelog i cabernet sauvignona te prelijepi podrum ukopan ispod loza. Vina radi  za sebe i prijatelje, ali i za kupce grožđa kojima pokazuje što njegove loze mogu dati.

Od dvije sorte radi desetak različitih vina, među njima i dva pjenušca, i dokazuje da  položaj na tom meandru, koji Dunav zaobilazi u obliku grčkog slova omega, spada među najbolje u Hrvatskoj. Zubar Ziber i supruga Dušica se i natječu tko će napraviti bolje vino. Moram reći, valjda se Mladen neće naljutiti, da mi je Dušičin cabernet sauvignon bolji od njegova. 

A kad ste već na granici, punog srca i duše te polupraznih novčanika, sasvim ih ispraznite, vinska braćo s one strane Dunava, u iločkoj vinariji Buhač. Rizling, graševina i rose izvanredna su osvježavajuća vina koja na policama prodavaonica koštaju četiri eura ili manje. Crnjaci su samo malo skuplji. Domagoj je napustio  posao u banci da bi se posvetio vinima. Na pitanje o cijeni odgovara da on s time plaća račune i da mu je dovoljno. Kao ekonomist je valjda dobro izračunao.

Ožednio sam pišući i prisjećajući se svih tih lijepih vina pa idem po Škrlet vinarije Voštinić-Klasnić iz Ivanić Grada pokraj Zagreba. To je autohtona moslavačka sorta kojoj većina vinara ostavlja malo neprovrela šećera, ali Tomislav Voštinić ne. I zato mi je to najdraži škrlet. Pa, u zdravlje!