Prvi susret s Mlečnikom

Valter Mlečnik sa sinomKlemenom u svom podrumu danas Valter Mlečnik sa sinomKlemenom u svom podrumu danas

Ovo je priča o tome kako smo propustili da pre 17 godina u Srbiji počnemo da pijemo takozvana prirodna vina. I to kakva!

Daleke 2004. godine mala grupa vinskih entuzijasta iz Srbije krenula je na put u Vipavsku dolinu u Sloveniji da se upozna s načinom pravljenja vina za koji do tada nisu čuli. Cilj je bio Kmetija Mlečnik u selu Bukovica, podno Biljenskih brda, zasnovana još 1922. godine kada je Angel Mlečnik prodao svoje imanje u Dornberku i kupio imanje grofa Koroninija da bi proširio proizvodnju vina koja datira još od 1820. godine.

Kada su gosti, te 2004. godine prispeli, Valter Mlečnik, Angelov unuk, proizvodio je na sedam hektara šardone, rebulu, furlanski tokaj (jakot), pinel, sovinjon i merlo. Vinogradi su bili sasvim neočekivani prizor: niske stabljike orezane u Gijo oblik, gusto sađene (6.000-8.000 čokota po hektaru), kompletno zarasle u „korov“.

Mlecnik u vinogradu 2004
Razumevanje prema prirodi, Valter Mlečnik u svom vinogradu 2004. godine

Sedam godina ranije Valter je prestao da obrađuje zemlju, da koristi veštačka đubriva i da prska sistemicima, insekticidima, herbicidima...

- Cilj nije bio otkriti nešto novo, nego razumeti i naučiti sve što je za naše pretke samo po sebi bilo razumljivo. A to je pre svega razumevanje i odnos prema prirodi i tome primeran način proizvodnje. Rezultat svega je prirodan i kvalitetan proizvod - kazivao je tada Valter.

Posetioci iz Srbije bili su u neverici, ali pravo iznenađenje čekalo ih je tek u podrumu. Celokupna proizvodnja belog grožđa ostavlja se posle muljanja tri dana da se natapa, pa se onda ocedi i sipa delimično u 15 godina stare barike, delimično u stare velike bačve (600 litara i više). Tu se vrši vrenje i prvo odležavanje od godinu dana. Tek tada se vino otače sa grubog taloga u tankove gde se prirodno sleže još godinu dana i zatim flašira. Na tržište se pušta šest meseci kasnije.

Presa
U upotrebi je još presa stara više od 100 godina

U proizvodnji se ne kontroliše temperatura i ne upotrebljavaju nikakva enološka sredstva. Na kraju se ne radi sterilna filtracija i vino nastavlja da živi u flaši!

Danas imamo nekolicinu vinara u Srbiji koji slično rade, ali 2004. godine macerirati belo grožđe, ostaviti vino na „štetnom“ grubom talogu godinu dana, držati ga u drvetu i prodavati tek posle dve i po godine zvučalo je kompletno suludo. Ko bi kupio takva vina?

Pa, kupovali su Italijani, Švajcarci, Japanci i po neki Slovenac, a do kraja posete činilo se da će uskoro i Srbi. Naime, jedan od posetilaca, veliki vinski entuzijasta Nenad Ćosić, odlučio je na licu mesta da uveze Mlečnikov šardone i rebulu i plasira na tržište Srbije. Avaj, Nenad se bavio IT-jem i internet provajdingom i nije imao pojma o domaćim vinskim propisima, pa kada su dve palete stigle u Srbiju dobio je odgovor od nadležnih da vino - ne može u promet! Ili tačnije, rebula je imala smanjen sadržaj titriljivih kiselina, dok je šardone opalescentan, a treba da bude bistar.

Organska proizvodnja na tradicionalan nacin
Organska proizvodnja na tradicionalan način, Valter Mlečnik u akciji

Iskusniji uvoznici nagovarali su Nenada da „sredi“ tuce flaša i ponovo pošalje u drugu laboratoriju. Ali Nenad nije takav čovek, odustao je od ideje da vino prodaje u Srbiji i evo već 16 godina društvo krčmi Mlečnikov šardone i rebulu iz 2001. godine. Režim čuvanja nije bio baš najbolji pa je deo boca u međuvremenu ciknuo. A kakve su one koje su i dalje zdrave, odlučio sam nedavno da probam u društvu prijatelja. Ne zaboravite, u pitanju je 19 godina staro vino od belog grožđa napravljeno bez enoloških sredstava! Evo kakav je bio zaključak...

Mlečnik Rebula 2001 – mirisi kore pomorandže, a zatim kajsija i bresaka donekle su maskirani mirisom čepa. Malo tanka u ustima, sa veoma blagim kiselinama (što bi se reklo malo tupa). Tanini ostavljaju suva usta i nagone na sledeći gutljaj. Srednja završnica. Očigledno su najbolji dani ovog vina prošli.

Mlečnik Chardonnay 2001 – pečene jabuke, kajsije, dunje i u pozadini malo mirisa dima. Ima i malo limuna/limete, ne mogu baš da se opredelim. Oko stola saglasnost da bi vino moglo da se poturi kao tri-četiri godine staro. Svilenkasto u ustima, puno, blagi, potpuno zreli tanini i jako duga završnica. Potpuno nestvarno vino. Čini mi se, ako čep izdrži, može da stoji još 19 godina. Do tada će valjda još neko pokušati da uveze ova nesvakidašnja vina...

Dok zalihe potrajujpg
Dok zalihe potraju, Mlečnikova vina namenjena prodaji u Srbiji pre 16 godina

nazad na vrh

Srodni tekstovi