
Ako ste, kao i ja, od onih emancipovanih žena koje mogu herojski da izdrže 18 sastanka zaredom na štiklama od 14 cm, koje same sebi montiraju Ikeine police i stolice...

Ja sam jedna izuzetno obična zena – obožavam šoping. Kada sam raspoložena za bocu nekog interesantnog vina ili se držim dobrih, starih i proverenih favorita, ili posegnem za nekom preporukom...

Kada proučavamo vino obično odmah na nosu tražimo aromatiku i prepoznajemo sortnost, dok u gutljajima na nepcu pokušavamo da dokučimo tehničku preciznost. Komentarišemo kiseline, tanine, voćnost, herbalnost, alkohole i slično...

Vino i golotinja nekako idu zajedno od samog nastanka civilizacije. Na slikama starih majstora česti su prizori raskalašnih, nagih žena koje ispijaju vino, Bahusa sa njegovom svitom koja je donosila...

U onim manje usamljenim danima, kada je raspoloženje pravo, najbolji afrodizijak bez dileme je prava osoba pored vas!
Ipak, kao što ni fina večera nije potpuna bez vina, tako nije ni...

Iako sam u dosadašnjim tekstovima uglavnom bila protiv podela na muška i ženska vina, ovaj tekst neće biti od onih polno ravnopravnih, već od onih u susret – 8. martu.