Ivana Doclea Boljević: Sirova balkanska strast

Ivana Doclea Boljević: Sirova balkanska strast

Urednica bloga Ukusi.me i vodič za vinske ture agencije Doclea travel & tours iz Podgorice, Ivana Doclea Boljević rukovodila se principom homeopatije gde se slično sličnim leči:

- Mojoj balkanskoj duši u vremenima izopštenosti lek nalazim u snažnim vinima našeg podneblja. Zato bih izabrala Vranac vinarije Radević iz Podgorice, koji aromama vraća i poljuljano samopouzdanje i veru u bolje sutra, razbuđuje voćnim notama i zaoštrenim mirisom finog hrasta, rađen biodinamički, a neopterećen dokazivanjem istog. Tu bi bio i Poskok 2010 Kopitović, najbolji sinonim za potentnost koju čovek dobije iskušenjima. Mešavina vranca, lisice i kratošije iz kasne berbe u danima karantina, kao reptil čije ime nosi, podseća čoveka da i u najgorem vremenu crpi i daje ono najbolje iz sebe.

Da je svet u nama, a ne izvan nas savršeno pokazuje veličanstvena Doris 2017 vinarije Mola, kupaža merloa i kaberne sovinjona, prava pripitomljena strast koja jedva čeka da bude puštena na svež vazduh (baš popout mene), nakon godine odležavanja u hrastu.

Šta će nam doneti ovo leto, verujem nije proročanstvo koje sada želim da čujem, ali ono što ću uzeti od njega je fini, lepršavi roze vranac vinarije Garnet iz Godinja, od prošlogodišnje berbe, kojeg je gazda Miško spakovao, ne računajući da ćemo se njime tešiti, verujući da ćemo ga, kao i prošle godine, raskalašno deliti sa turistima iz belog sveta…

Ali avaj!

Ova čaša žuči ište i dobru čašu Plantažinog Meduna iz 2015, pa da zasladimo suvim smokvama i dobrom kafom stara vremena i novi početak. Da se vratimo u vremena sjajnih vinskih medalja i daleko čuvenih slavlja!

Ne, nisu mi karantinski dani pomutili sećanja ni na sjajnu, moćnu kratošiju mog dragog Makedonca Tonija Brzanova, ni onaj „da se naježiš“ kaberne sovinjon Badija Minevskog, ali dok ne otvore granice mogu samo da ih se rado sećam. Kao i hercegovačkog tla i vranca iz Podruma Vukoje koji dodatno podgreva nostalgiju. Poželela sam se i najstrastvenije slovenačke malvazije koju znam, one iz vinarije Polič, a tek čudesnog Claudiusa 2015 srpske vinarije Imperator i kraljevskog pošipa vinarije Jokić zbog kojeg mi rastu zvezdice po jeziku…

Odužih, ali morate mi verovati, nema bojazni za balkansku dušu dok god je u njoj one sirove balkanske strasti u kojoj se prkos, ponos, vrlina i slabost osećaju i u vinu.

Podrška dragi vinari i vama koje nisam pomenula, delim vaš nemir i neizvesnost, ali verujem da Zemlja ima dobar plan! Živeli!

nazad na vrh

Srodni tekstovi