Tribunia Vukoje, Chardonnay & Malvasia Dubrovačka 2019, Podrumi Vukoje 1982
- Tekst Marko Marjanović, sommelier
- Objavljeno u Preporuka Vino.rs!
-

Nakon velikog uspeha žilavke, posebno one kolosalne iz carskih vinograda kod Trebinja, Radovan Vukoje podseća da je u dubrovačkom zaleđu dovoljno razloga da se istakne istorijska, kulturološka, ali i svaka druga povezanost dveju mitskih regija Hercegovine i Dalmacije.
Posvetivši pažnju jednoj do skora zaboravljenoj sorti, on u svojim vinogradima demistifikuje drevnu tajnu dubrovačkih trgovaca koji su tokom srednjeg veka vino od sorte dubrovačka malvasija umešno prodavali čak i Turcima. Oni su ga uprkos rigidnim zahtevima islamske vere da se takva iskustva izbegavaju ipak pili u slast, a pod izgovorom da ga ispijaju leka radi.
Spisi iz 14. veka označavaju ovu sortu kao izuzetno važan resurs kada je proizvodnja dobrog vina u pitanju, karakterišući je kao majku vina „koje se ne proždire već se u njemu uživa“. Gotovo vek kasnije, u bogatoj istorijskoj građi koja je ostala iza Dubrovačke Republike može se naći i dokument kojim se vino od ove sorte ne sme prodavati po cenama višim od onih koje su strogo propisane, čime se dodatno svedoči o velikoj potražnji, odnosno popularnosti vina od ove sorte u tom istorijskom razdoblju.
Nasuprot drevnim tekovinama, potrebe modernog vinarstva se često moraju oslanjati na faktore koji obezbeđuju neku vrstu potrošačke sigurnosti, poput recimo poznatog prizvuka u uhu koji pevuši lepa francuska reč chardonnay. Upravo je kombinovanjem ove, zasigurno najpoznatije internacionalne, sa specifičnom lokalnom sortom kakva je dubrovačka malvasija, nastao moderan i jedinstven koncept Vukojevog vina koga ukratko nazivaju Bela Tribunia iako je kompletan naziv Tribunia Vukoje Chardonnay & Malvasia Dubrovačka. Dodatnu vrednost u smislu distinkcije ovog blenda nužno je podarila ekspresija jedinstvenog teroara kakav je trebinjski, kameniti, hercegovački...
U berbi 2019 Bela Tribunia iskazuje priličnu viskoznost ostavljajući svetlucave suze po rubovima čaše u kojoj se šepuri vino zaista jedinstvene, bledunjavo zlatne boje. Na mirisu je elegantno, umerenog intenziteta, veoma jasno izraženih voćnih aroma koje asociraju na zrelu sočnu krušku, sladunjavu žutu jabuku. Ove arome postojano prožima jasna impresija mineralnosti koja nadalje razvija mirise tropskog voća oličene u tonovima ličija i pasion fruit-a.
Tribunia je na ukusu suva, sa umerenim kiselinama i nešto višim procentom alkohola perfektno integrisanim u srednje puno telo sa ostalim strukturnim elementima ovog vina. Tribunia i na ukusu odiše elegancijom koja ovo vino ne čini svedenim i diskretnim već naprotiv, veoma gipkim i karakternim kad se nakon srednje duge, sadržajne završnice sumiraju utisci koje ostavlja za sobom.
Hrana vapi za ovim vinom, ili obratno, ne mogu jasno da definišem. I to ona koja u sebi sadrži pileće ili ćureće meso, morske plodove ali i rečnu ribu, kako onu masniju iz sporog toka tako i uz rečne predatore iz brzih planinskih reka. Ukoliko je prilika u kojoj se ovo vino otvara nešto neformalnija dobro će se upariti sa sijaset zrelih sireva, nešto masnijim suvim mesom i laganom letnjom salaticom.
Čini se da je Radovan Vukoje konceptom koji pleni otmenošću u čaši na veoma inteligentan način smisleno i predano nastavio misiju promocije jednog od najspecifičnijih balkanskih teroara onako kako to jedino ima smila. Dobrim vinom. Da nam je više takvih... |