Orion 2018, Oskar Maurer
- Tekst Marko Marjanović, sommelier
- Objavljeno u Preporuka Vino.rs!
-

Oskar Maurer je u svom vinu Orion 2018 još jednom potvrdio svu raskoš vinarskog talenta i iznova dokazao da autentičnost skoro zaboravljenih autohtonih sorti u modernim tržišnim tokovima može i te kako imati upotrebnu vrednost.
Pre svega, zapaža se veoma radikalan zaokret u vizuelnom identitetu. Već pomalo dosadan, arhaičan pristup estetici boce, zamenilo je vrlo moderno tumačenje najsjajnijeg sazvežđa Orion. Time je, nesumnjivo povučena paralela sa lunarnim vodičem koji u praksi diktira procese u podrumu kad je o pretakanju i flaširanju reč, kao i vinogradima Oskara Maurera.
Praksa koja se zasigurno u ovoj vinariji neće menjati je intenzivan rad sa starim sortama sa našeg podneblja. One su se u mnogim eksperimentima Oskara Maurera pokazale kao veoma efektna rešenja kada je bilo potrebno istaći autentičnost i autorski pristup vinarstu. U ovom slučaju, sorta medenac beli je nakon sedam dana maceracije, bez ikakvih aditiva, fermentisala i odležala u velikim neutralnim hrastovim buradima. Oko 10% ukupne količine medenca koji dolazi sa jednog od fruškogorskih vinograda je bilo pod uticajem plemenite plesni, koja je krajnjem vinu nesumnjivo dodala na kompleksnosti i višedimenzionalnoj percepciji.
Sve počinje sa prelepom ćilibarnom bojom koju dodatno naglašava blaga zamućenost u čaši. Srednji intenzitet mirisa ne skriva izraženu kompleksnost koja kod ovog vina isprva kreće sa mirisima nalik na crni čaj i sušeno poljsko bilje, te prosleduje nešto težim mirisom bele ruže. Daljom aeracijom otkrivaju se jedan za drugim tonovi kandirane kajsije, osušene kore pomorandže, lizalice sa ukusom mandarine.
Ono što Orion određuje ka delu publike koja u vinu traga ka nesvakidašnjem iskustvu je karakteran aromatski izraz koji progresivno evoluira koz tonove čaja od đumbira, blago oksidirane žute jabuke i mačijeg urina popularno poznatog kao cat pee. Nežne arome hrastovine zakružuju izvanrednu kompleksnost otkrivajući za kraj sladunjave mirise livadskog meda. Na ukusu je suvo, sa evidentnim prisustvom tanina, nešto višim kiselinama, srednje punim telom, izraženim intenzitetom mirisa, te sličnim nivoom blago gorkaste, savršeno uobličene završnice.
Da bi se dosegnulo do sazvežđa finesa u Orionu, mora se strogo voditi računa o načinu serviranja. Vino ne sme biti prehlađeno, niti izliveno direktno iz boce u čašu jer će tvrdoglavo odbijati da iskaže čak i deo svog punog potencijala. Sobna temperatura od 18-20 stepeni Celzijusa će mu izuzetno goditi, kao i izlivanje u komforan, u osnovi što širi dekanter bar 45 minuta pre služenja.
Sa ovakvim tretmanom u servisu, uparivanje Oriona sa hranom biće gotovo neograničeno polje za igru. Od delikatnih jela autorske kuhinje finih restorana, pa sve do teških specijaliteta domaće kuhinje na bazi svih tipova mesa, ovo vino će sve pratiti bez problema.
Na kraju zaista treba odati priznanje Oskaru Maureuru za fanatičnu posvećenost jednoj od najuzanijih niša na tržištima sveta, pa i kod nas. Odnos publike prema oranž vinima je u velikoj meri još uvek „ili-ili“. Stoga, ovu preporuku glasno usmeravam ka naprednim poznavaocima, kojima je striktan autorski pristup najcenjenija kategorija u umetnosti zvanoj vinarstvo. |