Blagoslov je prokupac
- Tekst Nenad Basarić
- Objavljeno u Zapisi
-

Čuveni vinski podrumi poljane u župskom selu Lukarevina nisu samo relikt koji dokazuje prebogatu vinsku kulturu i nasleđe na ovim prostorima već predstavljaju muzejski eksponat na otvorenom gde ona, ne tako davno obnovljena u vlasništvu porodice i vinarije Rakićević, daje nadu da će uz još neke biti pravi magnet za turiste željne živopisne prirode, iskonske priče i dobrog vina.
Neki mali proizvođači vina praktično nemaju mnogo prilike da se šira javnost upozna sa njima. Ali prokupac Blagoslov 2017 Rakićević ozbiljno nam je privukao pažnju pre nešto više od dve godine na jednoj manjoj vinskoj smotri u Beogradu, čisto da podseti kako smo još 2015. godine, kao veoma pitak, elegantan i balansiran pohvalili šardone iz Župe istog tog vinara Bratislava Bate Rakićevića.
Dolazak u župsko vinogorje ovog proleća bila je jedinstvena prilika da se uverimo kako povoljna zapažanja o vinima gotovo nepoznate vinarije nisu bila samo plod jednog trenutka.

Podrum i proizvodnja vina Vinske kuće Rakičević osnovane 2004. godine nalazi se zapravo u selu Velja glava, nekih pet kilometara od Lukarevine, sela okruženog vinogradima na strmim obroncima iznad Aleksandrovca gde su poljane, originalne građevine od drveta i zemlje kao podrumi za pravljenje i čuvanje vina stari možda po dva veka i više. Nekada su se nalazile na vrhu brda ali su 1860 i neke spuštene niže, Rakićević kaže zbog velikih snegova ili nekog drugog razloga. Pominje da se prvi preselio neki Miša Vujić sredinom 19. veka.
U vinogradima oko poljana rade stanovnici iz Leskovice i Velje glave, pa poneko i boravi u Lukarevini ali ne u poljanama od kojih je danas tu još svega nekoliko objekata. Od pojedinih je ostao tek po koji zid, a jedino je ova Batina obnovljena po strogim propisima Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Svesni vrednosti i potencijala koje pružaju, u lokalnoj zajednici rado bi revitalizovali još po koju i sačuvali od zuba vremena, ali avaj, kao i župski vinogradi svaka od ovih porodičnih etno kuća ima deset i više vlasnika od kojih su neki umrli, drugi se odselili a poneki nisu voljni da se dedovina uopšte dira.

U svakom slučaju Vinska kuća Rakićević obnovljena uz zalaganje lokalnih organizacija danas je tu da predstavi kako se nekada ovde boravilo kad nije bilo kola i puteva. I pravilo vino.
- U to doba je postojao i poljak, čovek koji je sve
vreme ovde boravio, čuvao vinograde i podrume. Nije bilo puta da preteramo grožđe do naše kuće, teško se stizalo. Tek kasnije kad su puteve napravili preselili smo proizvodnju u Velju glavu – objašnjava domaćin. – Naša poljana je stara oko 150 godina, napravio ju je moj čukundeda ne znam tačno kad, ni pradeda nije znao da kaže. Tu je bila štala, neko bi tu boravio, ispred kuće se muljalo grožđe, pretakalo vino, pekla se rakija. I sve je ovde bilo zdravije, grožđe, klima pogotovo, prskalo se samo tri puta, kamenom i krečom. Pokojni Gaga Ivanović mi je rekao da ovamo prebacim prokupac pošto je ovde dobra temperatura i grožđe može da ima mirnoću koja mu treba. Pa, niko tu ne živi, samo se čuje po koji fazan.

Danas Rakićevići poseduju oko dva hektara vinograda, prokupac stari, na gidžama pokriva oko 50 ari, ali i većina ostalog zasada je srpska autohtona crvena sorta.
- Ima nešto šardonea koji sam posadio iza 2000. godine, i malo belog burgundca. To sam uradio još dok sam bio mlad vinar i nisam znao šta da sadim – priznaje Bratislav. – Ali mislim da je došlo vreme da povadimo šardone, nije on za Župu. Kvalitet bude dobar ali malo daje po čokotu pa se ne isplati. Uglavnom se sadi tamjanika i prokupac, pa ima i ta neka jagoda što mislim da je optimalno za ovaj kraj i klimatske promene. Tamjanika odlično podnosi sušu, posebno ove sušne godine kada se klima menja. Suša je dobra i za prokupac koji se ionako kasnije bere, a što ga kasnije obereš bolje je jer smo okruženi sa tri planine, pa imamo tople dane a hladne noći, što grožđe voli.
Na spratu je pod od dasaka prekriven utabanom zemljom kako je nekada bilo, ima nešto sačuvanog drvenog nameštaja, šarenih prekrivača a najveće blago su stare porodične fotografije. U prizemlju je takođe restaurirana solidno nameštena degustaciona prostorija gde se na stolovima najčešće nađu najveće poslastice ovog kraja, praseće i jagnjeće pečenje, idealo za uparivanje sa crvenim i roze prokupcem dok jagnjetina ide i uz tamjaniku odlično. A na zidu pohvalnice, diplome, nagrade za vina…

Od vina Rakićević ima Belu zdravicu što je kupaža šardonea i italijanskog i rajnskog rizlinga. Zdravica Rose je prokupac sa 10% crnog pinoa dok je izuzetno vino Blagoslov zapravo blago čipsovani prokupac iz starog vinograda dosta tamno obojen. Jedan od najupečatljivijih koji smo probali do sad.
Od ove godine prvi put radi sortnu tamjaniku iz mladog zasada koji je postavio u Veljoj glavi. Svega nekih 1.000 čokota ali kaže da njome nije preterano zadovoljan mada primećujemo kako je lepo balansirana, osvežavajuća, sortna.
- Nezadovoljan sam bojom, kao da sam negde omanuo – vrti glavom i tiho mrmlja, možda sebe podseća da je svojevremeno za šardone dobio šampionsku medalju kao najbolje belo vino u Župi.
Jednom postavljena lestvica kvaliteta i tradicije, u ovom izrazito vinarskom kraju, očito je cilj koji se veoma poštuje. To je lako uočiti kada se svrati u Lukarevinu i udahne dah istorije na svakom koraku i u svakom gutljaju vina u Vinskoj kući Rakićevića. |