Darko Matijašević: Prokupac je bolji od svakog nebiola

Darko Matijašević: Prokupac je bolji od svakog nebiola

Sa Darkom Matijaševićem, rođenim Lozničaninom i vlasnikom vinarije Vinogradi Matijašević iz Orašca, dobitnikom titule Najbolje mlade vinarije Srbije, sreli smo se u restoranu Corso Ancora u Beogradu kako bismo saznali kako se osvaja šampionska titula i šta sve stoji iza tog uspeha.

Na čemu je danas fokus vinarije?
– Pre svega na vinogradu. Cilj nam je da grožđe koje unesemo u vinariju bude najbolje moguće. Sve počinje tamo. U poslednjih sedam godina, od proširenja porodičnog vinograda, zaista sam „živeo“ u njemu od rezidbe do berbe.

Koliko se danas razumete u zemlju i vinograd?
– Uz našu tehnološkinju Maju Jovović Garašanin ozbiljno sam ušao u strukturu vinograda. Ne bih sebe nazvao stručnjakom, ali znam dovoljno da mogu da ispratim sve što je bitno. Vinogradarstvo je timski sport i uz Maju i konsultante svake godine donosimo odluke koje omogućavaju da vinograd da maksimum. A opet, u partnerstvu sa prirodom, jer nijedna berba nije ista.

matijasevic 3956

Uhvatili ste ritam?
– Mislim da jesmo. Vinograd danas dobro poznajemo, a ono što se dešava u podrumu pratim uz potpuno poverenje u Maju i našeg enologa Mladena Dragojlovića. Imaju uigran sistem rada i komunikacije, što je presudno za kontinuitet kvaliteta.

Vlasnik ste marketinške agencije. Da li je to pomoglo brzom usponu vinarije?
– Iskreno – ne u meri u kojoj ljudi misle. U marketinškom smislu vinariju nismo naročito gurali. Neka moja znanja i veštine jesmo primenjivali ali mislim da je istina u vinu. Možete imati najbolji marketing na svetu, ako se ljudima vino ne dopadne priča se tu završava.

Šta je onda iznelo vina Matijašević u prvi plan?
– Kvalitet, nagrade koje su došle kao posledica toga i reakcija publike. I naravno – identitet. Imamo etikete koje su drugačije i nose lični pečat.

matijasevic 3973

Svesno ste se opredelili za „kuću brendova“?
– Da. Svako naše vino ima svoju priču. Čukundeda je posvećen mom pradedi Dragomiru, porodičnoj legendi i vinogradaru. Belina je lokalni naziv za smederevku u Orašcu. SoviNoa je spoj imena mog sina i sorte koju najviše volim. Autentičnost nam je bila važnija od uniformnosti.

> Možete imati najbolji marketing na svetu, ako se ljudima vino ne dopadne priča se tu završava.

Ipak, etikete vam je radila druga agencija?
– Da, Unibrend. Tamo sam bio klijent, a ne vlasnik agencije. I mislim da je to bila dobra odluka – rezultat je jasan, a etikete su kasnije otvorile vrata i drugim vinskim klijentima.

matijasevic 4046

Verovatno ste posebno ponosni na sovinjon?
– Ideja je bila da napravimo novi, veliki sovinjon, najbolji ili jedan od najboljih na svetu. Danas je SoviNoa brend, sa zlatima na Decanteru i visokim ocenama Džejmsa Saklinga (James Suckling). Ali isto važi i za Tri Doline – merlo iz tri vinograda – kao i za liniju 7 Hrastova, koja iz godine u godinu ozbiljno raste. 

> Vinarstvo nikada nisam video kao biznis.

U godini kada svuda, pa i kod nas, vino beleži pad u prodaji, vi beležite rast. Kako to objašnjavate?
– Iskreno, ni sam nemam potpuno objašnjenje. Prošla, 2025. godina, bila je poslovno najteža u poslednje dve decenije, ali smo je završili sa rastom od 20%! Premijum etikete su blago rasle, ali je linija 7 Hrastova skočila čak 50%.

matijasevic 4038

Zašto baš 7 Hrastova?
– Ljudi su postali oprezniji u trošenju, traže vina sa dobrim odnosom cene i kvaliteta. A 7 Hrastova je pošteno, lepo vino, bez pretencioznosti. U tom cenovnom rangu predstavlja pravi best buy, što su potrošači jasno prepoznali.

Možda su se ljudi i uželeli nepretencioznih vina?
– Moguće. I sam često pijem 7 Hrastova. To je vino za svakodnevni užitak, kad želite da se odmorite od premijuma.

Vinarija ima duboko porodično uporište?
– Reč je o porodičnoj tradiciji. Bavimo se grožđem i vinom barem 150 godina, kako po usmenom, tako i pisanom predanju. Jednostavno, došao je red sada na mog oca i mene, samo smo se osavremenili, proširili vinograde, podigli vinariju. Ali vinarstvo nikada nisam video kao biznis, biznis je uvek bio sekundarna ljubav, dok je ljubav prema Šumadiji i Orašcu, prema vinogradu i vinu nešto što zbilja ima neverovatno jaku gravitaciju. 

matijasevic 3980

Niste imali dilemu da li da se upustite u sve to?
- U sve sam ušao otvorenih očiju, bez ideje da ostvarim ko zna kakvu dobit, već pre svega s idejom da taj Orašac de facto oživimo za generacije koje dolaze, da imamo mesto gde ćemo se okupljati na našoj rodnoj grudi, dedovini, očevini. To je najveće blago. Ima mnogo drugih poslova gde su uloženi novac i radna energija sigurno veći, ali ljubav, ponos, porodični element, to je neprikosnoveno što se tiče Vinograda Matijašević.

Šta ste zapravo po struci?
- Otac je odrastao u Orašcu kao dete poljoprivrednika dok sam ja prva generacija koja nije bila vezana za zemlju. Završio sam finansije i psihologiju u Americi ali sam se potom vratio dedovini. Napravio sam praktično pun krug.

matijasevic 4023

Kako ste izgradili vinski ukus, šta je to što najviše volite?
- Ukus gradim i dalje, ali za sada je na prvom mestu sovinjon. Mislim da tu širinu ekspresije, od Sansera i snažne mineralnosti kao da piješ kamen, do Nemačke gde je veoma citrusan i Bordoa gde je voćan, te Novog Zelanda gde je zeljast... To nema ni jedna druga sorta. A naš sovinjon sve te karakteristike sublimira u sebi. Volim i rizling iz Mozela, sve od kabineta do auslezea i spatlezea s vremena na vreme. Ta me sorta fascinira, starenje pri odležavanju, one jako strme litice na kojima se gaji. Naravno da volim Burgundiju ali rizling kako god pogledaš je fascinantan.

> Ljudi su postali oprezniji u trošenju, traže vina sa dobrim odnosom cene i kvaliteta.

A od crvenih sorti?
- Merlo je stara ljubav koja dugo traje ali priznaću - potpuno sam otkinuo i zaljubio se u prokupac. Kad nam navrate Francuzi, Italijani, kažem im da verujem da su ga Francuzi imali nikad se ne bi bavili pino noarom! Sorta ima širok dijapazon mogućnosti, to je apsolutno preozbiljno vino jedinstveno dobrog profila ukusa i ne znam ni jedno crveno vino koje liči na prokupac.

matijasevic 4120

Ni pino noar?
- Ako bi morali da tražimo nešto slično verovatno to jeste pino noar. Mada mislim da je prokupac širi, elegantniji, upečatljiviji, prefinjeniji. Nažalost, mi kao nacija i zemlja tek se sad upoznajemo sa njim, kako u vinogradu tako i u podrumu. Stil koji smo sebi zacrtali, da ga radimo 100% sortnog, da ne dodajemo ni kaberne, ni merlo, baš ništa, mislim da će to upravo postati mainstream jer je prokupac sam po sebi najlepši. Sve drugo što mu se doda, u suštini mu oduzima ono što sam nosi. Tvrdim, prokupac je bolji od svakog nebiola koji sam probao, a probao sam ih na stotine. Na liniji burgundizacije crvenih sorti mi sa prokupcem imamo jaku, sopstvenu srpsku priču.

Na kraju, postoji li formula za uspeh u vinarstvu?
– Ne mislim da je vinarstvo sport u kojem su poeni presudni. Nagrade jesu važne, ali vino je emocija i iskustvo. Ako baš moramo da sumiramo – pravilo je da nema pravila.   |

Foto: Slobodan Vidović
nazad na vrh