Genom vinove loze je riznica za budućnost

Genom vinove loze je riznica za budućnost

U savremenim istraživanjima o genomu vinove loze danas se govori kao o ključnoj tački razumevanja vinogradarstva gde se pominje kako je taj genom zapravo skrivena arhitektura identiteta i novo lice vinogradarstva.

Sekvenciranje genoma vinove loze, prvi put završeno 2007. godine na sorti Pinot Noir, označilo je prekretnicu u razumevanju vinogradarstva. Informacije dobijene sekvenciranjem DNK omogućavaju niz konkretnih zaključaka i praktičnih primena.

Genom vinove loze predstavlja alat koji omogućava da razumemo poreklo sorti, njihove adaptivne potencijale i načine na koje se kroz metaboličke procese oblikuje kvalitet vina. On u vremenu klimatskih promena predstavlja osnovu za donošenje odluka: kako birati sortu, kako upravljati vinogradom i kako očuvati autentičnost vina.

Migracije i značaj autohtonih sorti

Istorija vinove loze je istorija migracija. Sorte su se širile zajedno sa ljudima, trgovinom i kulturnim razmenama. Na tom putu dolazilo je do spontanih ukrštanja sa lokalnim populacijama ili pak selekcije mutacija (klonova) sa poželjnim osobinama kao i adaptacije na nove klimatske i pedološke uslove. Zato ista sorta u različitim regionima može pokazivati značajne razlike u ekspresiji aromatskog potencijala. To nije samo posledica spoljašnjih faktora, već i suptilnih genetskih varijacija koje su nastale tokom njenog „putovanja“.

Matalj vinarija 092

Zahvaljujući molekularnim markerima i analizama DNK, danas možemo precizno utvrditi da li je sorta nastala prirodnim ukrštanjem ili planskom selekcijom, koje su roditeljske sorte učestvovale u njenom nastanku i u kojoj meri je došlo do introgresije (transfer materijala - prim) gena iz divljih populacija.

Genom omogućava rekonstrukciju mesta gde su sorte nastale i kako su se širile, kako su se prilagođavale različitim uslovima i  kako su se menjale. Ove informacije imaju izuzetan značaj. 

Autohtone sorte, upravo zbog svoje dugotrajne koevolucije sa lokalnim uslovima, predstavljaju jedinstvene genetske resurse. Njihova vrednost nije samo kulturna ili istorijska, već duboko biološka – one su „arhive“ adaptacija na specifične mikroklimatske uslove. Sorte koje su dugo prisutne na određenom lokalitetu često nose genetske adaptacije specifične za taj terroir: otpornost na sušu, efikasnije korišćenje svetlosti ili specifične metaboličke odgovore koji doprinose autentičnom aromatskom profilu.

Sekvenciranje omogućava: detekciju somatskih mutacija, razlikovanje klonova iste sorte, kao i  praćenje stabilnosti genetskog materijala. Sve je to važno za selekciju klonova sa boljim kvalitetom ili prilagođenošću.

Upravljanje teroarom kroz genetiku i praksu

Vinova loza, Vitis vinifera predstavlja izuzetno kompleksan biološki sistem. Njena sposobnost da odgovori na abiotske faktore – svetlost, temperaturu, vodni režim, nije slučajna već duboko ukorenjena u genetskoj strukturi i regulaciji ekspresije gena. Drugim rečima, teroar nije samo ono što dolazi spolja već je i način na koji biljka genetski odgovara na spoljašnje signale.

vinarija Mikic 0030

U njegovoj osnovi nalazi se još jedan, dublji sloj – genetski zapis vinove loze, koji određuje kako će biljka „pročitati“ spoljašnje uslove i prevesti ih u hemiju grožđa, a potom i u aromu vina.  Aktivacijom ili inhibicijom određenih transkripcionih faktora dolazi do promena u metaboličkim putevima.

Na primer,  u uslovima visokog svetlosnog intenziteta povećana je sinteza terpena (aromatična organska jedinjenja koje proizvode mnoge biljke – prim), ili pod uticajem visokih temperatura povećana je degradacija karotenoida (pirodni žuti, narandžasti, crveni pigmenti) i formiranje norisoprenoida (aromatičnih jedinjenja koja nastaju oksidativnom razgradnjom karotenoida).

Razumevanje veze između gena, metabolizma i sredine otvara mogućnost aktivnog upravljanja kvalitetom grožđa i vina. Genom daje osnovu za razumevanje koji geni se aktiviraju pod određenim uslovima, kako se metabolički putevi „uključuju” ili „isključuju” i u kom pravcu ide sinteza sekundarnih metabolita. 

Na osnovu genetskih i transkriptomskih saznanja, moguće je:

  • Optimizovati ekspoziciju grozdova svetlosti kako bi se stimulisala sinteza željenih aromatičnih jedinjenja
  • Prilagoditi režim navodnjavanja u skladu sa genetskom sposobnošću sorte da odgovori na vodni stres
  • Birati sorte i klonove sa odgovarajućim genetskim potencijalom za specifične klimatske uslove

Ovakav pristup predstavlja osnovu preciznog vinogradarstva gde odluke nisu zasnovane samo na iskustvu, već i na molekularnom razumevanju biljke.

Klimatske promene i otpornost na bolesti

U kontekstu klimatskih promena značaj genetskih istraživanja postaje još izraženiji. Povećanje temperatura, učestalost suša i ekstremni vremenski uslovi zahtevaju nove strategije u koje spadaju: identifikacija sorti sa genetskom tolerancijom na stres, očuvanje autohtonih genotipova kao izvora adaptivnih osobina, te razvoj novih sorti kroz selekciju i kontrolisana ukrštanja.

Bikicki 081 1765

Genetska valorizacija teroara tako postaje alat, ne samo za očuvanje identiteta vina, već i za njegovu budućnost.

Jedan od značajnih doprinosa genetskih istraživanja vinove loze odnosi se i na razumevanje otpornosti na bolesti i štetočine, što ima duboke istorijske i savremene implikacije. Nakon krize izazvane filokserom, evropska Vitis vinifera je opstala zahvaljujući kalemljenju na američke vrste poput Vitis riparia i Vitis rupestris, koje su kroz koevoluciju razvile prirodnu otpornost.

Sekvenciranje genoma danas omogućava preciznu identifikaciju gena za otpornost na patogene poput plamenjače i pepelnice, kao i njihovo ciljano uvođenje u nove sorte kroz hibridizaciju. Time se prelazi sa empirijskog na genetski vođeno oplemenjivanje, čime se otvara mogućnost razvoja sorti koje istovremeno zadržavaju visok kvalitet i smanjuju potrebu za pesticidima što predstavlja ključni korak ka održivom i klimatski prilagođenom vinogradarstvu.

Suština je da genom ne daje samo „spisak gena“ već i mapu potencijala. Pokazuje šta sorta može, dok teroar određuje šta će se od toga ispoljiti. Upravo u toj interakciji leži ključ savremenog vinogradarstva: prelazak sa posmatranja na razumevanje, i sa razumevanja na upravljanje.

Na osnovu genetskih informacija moguće je selektovati sorte sa poželjnim osobinama, razvijati nove, otpornije na klimatske promene i  očuvati genetski diverzitet autohtonih sorti. U tom smislu, vino je biološki zapis interakcije između prirode i genetike, između prošlosti i budućnosti, između onoga što je nasleđeno i onoga što se tek razvija.

A upravo u tom složenom, višeslojnom identitetu leži njegova najveća vrednost.    |

Foto: Boban Vidović
nazad na vrh